Volim uvijek nešto ukrašavati, uređivati, slagati, sređivati. Smišljati, novotarije neke svako malo promišljati. Iznenaditi samu sebe, unositi osvježenje. Ono jučer pretvoriti u novo danas nalaziti već nešto drugo sutra. Tako sebe činim, kao sat što mijenja vrijeme tako mene razne tvorine i uspomene. Iz ničeg, nešto ali meni moje vješto. Volim riječi koje lete, nove me na jutro u noći sjete. Tako bježe kao dani, kao djeca koja se igraju vani. Ludo lete i slike, priča s raznim ljudima i eto sunca kroz dan i neke raznolike ideje koje stvore moj mali misaoni plan. Bilo je svega ali i
riječi traže mjesta svog svijeta.. malo svemira a malo planeta.. Trpaju se i guraju dok traže gdje hoće one se pune uz malo samoće. Ona je prava jer iz nje prava balada u svijet svoj put stvara. Ide i šeće ponekad trči, slušaj i gledaj prije nego se smrči. Sve ima svoje od noći do zore, od jutra do sutra avantura se penje, pleše, i nove putovanje tkaje.. od sebe nikad ne odustaje..
Svašta nešto kroz riječi...
Od mene slušaj... Čitaj...
Sve je od riječi satkano...
Samo prati ono protkano...
Stepenice od riječi koje
srce liječi...
Post je objavljen 22.10.2023. u 19:07 sati.