Tuga je pogledala osmijeh i rekla ‘Kako ti zavidim, uvijek te vidim tako sretnog!’ Osmijeh joj odgovori ‘Trebaš znati koliko griješiš! Ne znaš samo koliko puta te moram pokriti.’
Svuda je najlakše tugu sresti ali tuga ona se lako uvuče a nju ne primamo već iza ugla ljepotu otkrivamo. Ne želimo tugu u blizini.. već tražim iza kiše dugu da mi dan ušareni. Nakon nje vedrinu bilo čega sunce otkriva, miluje svakog koga dira. Sjaj je u oku kad sunce mi govori toplina je suština koju se voli. Sunce je osmijeh koji se budi kroz dan ozarenih ljudi. Sa njime nikad nisi sam, budiš se vedro i sunce nosi on je dar kojim se ponosi. Osmijeh je ono što te ozari, ono je radost koja ti se podari. Smijati je zdravo i lijepo, daješ ono što nosiš a osmijeh je svijetlo. Nije s njim lako ali je potreban jer tada u tren ljepši je dan a drugom kažeš nisi sam. Puno daje i govori, besplatan i lak je.. samo izvoli:)))