I zbilja bješe tako u petak ljeto, subotu jesen u nedjelju zima. Istinito i čudno.. Iz petka do nedjelje iz kratkih u duge malo toplije.. baš u tri dana kao u tri godišnja doba. Vrtoglavo se mijenja iiii nikako se ne mogu naviknuti. Ima li izgleda i mjesta nekom normalnom tijeku prirode? Bog zna.. to prepuštamo vremenu a do tad i drugo mora učiniti svoje. Možda se jednom i čovjek trgne, priroda se popravi ali moždaaaaaa ono velikooo. Kako će sve ovo ovako, koliko će dugo trajati i ima li spasa da se sve ne uništi???????????? Upitnici stoje množe se i dijele, trebat će čudo da ostavi trag da vrati neko mirno, plaho vrijeme.. a do tad ono važno što je snažno.. raduju sitnice jer njih ima se a osmijeh ostaje... daruje se lako, besplatno i zajedno snažno.. prepoznaju se takvi.. smijeh među onima koji nasmiju i smiju se s tobom. Ono je lijek.. Nasmijati se kad god se može, popravit će raspoloženje vama, meni i ljudima oko vas, nas.. a ono je zarazno a to je onda super. Vesela zaraza.. a takav veseo glas rijetko se čuje a vrijedi za dušu.. i tako se s vremena na vrijeme vrati čovjek sebi, nekoj svojoj nutarnjoj energiji i pažnji, da ne zaboravi jer stres, i ovo sve dira i uznemiri. Možda se jednom to možda promijeni i doživimo opet da smo sjedinjeni kao nekad, da smo si veliko u malom i drugo, ono što treba. Zato sve se mijenja poput vremena.. a toga smo svjedoci. Budimo lijepa i riječ i djelo i misao neka se istina igra i valja u tom toplom daru života, jer bez toga gine ljepota. Kao što nešto što voliš ima ljepotu, tako vratimo svemu dobrotu
Pusti i budi trag u beskraju..