Nekad lutam nekim sferama,
volim da plovim da ne mislim
o ovom što ne znam više ni kako
da ga zovem. Odlutam, izgubim
se bolje da maštam nego da slušam
sve i svašta. Kad čovjek čovjeka gazi
e to je grozno, zar nije bolje stvarati.
A onda se ima i zajedno uživa. Ljepota
postojanja u tome se skriva..Ovako,
samo se čovjek pita, ima li smisla ovom
besmislu. Kad će tišina ona kao nekad
jer ova kao da ima glavnu ulogu
a ružno da je dobilo neku veliku titulu.
Hoće li više to dobiti smisao a
svijet se odreći zla. Hoće li vrijeme da
stane na loptu i vrati ljude, Zlo razara
i sve u hrpu smeća pretvara a tko u
drugom dobro vidi, gradi i može da dobro
dobrim vrati.. novo sjeme ka cvijeće zasadi
da raste i bude opet svijet vrt dobrote.
Ja često volim odlutati od ove realnosti,
Vrt, slike, dizajn, puno mašte i kreacije
šarenilo štogod samo ne sivilo i crnilo.
Zato ostajemo u svijetu tom a samo
malo zavirim iza zastora realnog
da bi opet utekla u lipo gdje
svatko svoju sliku stvara, onu punu
doživljaja. I da budem neki fenomen
samo da u ovom ludilu ne postanem
izgubljen. Vrati zemlji ljepotu jer ona
nam se besplatno dala. Neka se vrati
priroda i cijeli njezin sjaj do kraja a ne da
ju čovjek ili bilo tko razara. Budi zahvalan
to ti je misija, do kraja. U ovom filmu
vrijedi biti negdje iza a drugo samo škicnuti.
Ajmo opet razmišljati da svijet je lopta
šarena, divno kao proljeće i ljeto vedro
i puno divnih boja da sve što ne valja
prođe a tu ostane samo ti i radost tvoja.
Volim tu ostati, tu svoje stvarati, ploviti
i zašto ne svoje snove loviti.. Imati ulogu
nekog tko prati, dirigira i novu melodiju iz
dana u dan nam zasvira. Ona koja modro,
bijelo, žuto, zeleno, zlatno, lipo poput zalaska
stvara i san u javu poput filma pretvara.
Svjesna toga, smatram da treba bijega iz
ovog svega.. zato vrludam poljima, brdima,
morima i zalaskom svojim tu ostajem.
Daleko volim tu svoja postajem. Ima
da me nema dok se preobrati tj ono
dobro opet vrati.
Bijeg u taj naš ljepši svijet...
Kao cvijet ili list dok škica..:))