Danas je svjetski dan poezije..

O njoj volim da pišem,
tu najbolje plovim kao
val što se njiše. Dubinom
lovim note, one koje se
riječima bude pune topline
i ljepote. Biti poeta, to je
dar i stvaranje novog svijeta,
ma prava je stvar. Poezijom
ploviš, razne kapi daješ, emocije,
misli loviš i daljinom ne odustaješ.
Volim u njoj sebe gledati u mrežu
njenu uhvatiti ali nikad predati.
Pustiti srce da stvara, u toj tihoj
emociji se izgara. Za poeziju nema
se kraja, ona se uvijek na novo rađa,
zato je dinamična i sve slađa. Snažna
i za dušu važna. Čudim se toj njenoj
prpošnoj ljepoti.. lepršavoj strani
da dirne ono što je unutra dok
izrazi se vani.

Poeziju moraš da osjetiš, da tobom vrije
ona mila mi je.

Melodija

Volim nju pustiti da me obori
dok ona mojim venama plovi.
Čini čuda u ovim vremenima
dušom opijena. I dok cvijeta
balada proljeća, u osmjehu
ljeta. Neka se očima
prostire kroz plavetnilo
sveto, ono
s puno čari, dok ljubi
nas nebo i more kao
san u javi. Ta strast u
noti kroz ritam u tebi,
meni se stopi.. melodijom
vođena, čežnja si moja
u ljepoti.

Uvijek će ti ona reći
tišinom mojih riječi.
Osjetit češ, ka vino
će poteći.

Oznake: #the poetry day