22
srijeda
siječanj
2025
Uz more zalaska
Volim toplinu tvoga zagrljaja,
u ogledalu oka tvoga mi sjaja. Ta dubina osjećaja, emotivna priča
između dvoje stopljenih bića.
To je čar, dodir, pogled i neopisiv
šarm trenutka a znati kad ostati i čaroban i stran. U romantici osjećaja rađaju se strasti a u zalasku ostajemo očarani kao u bajci a ponekad i potpuni stranci.
To je taj mističan svit u koji se
zbilja moraš razumit ali i zaljubit.
Srce traga, duša plovi tamo negdje u daljini s tisuće struja se nosi i bori.
U zagrljaju mora u plavetnilu morskih boja tamo gdje je lipota ka biser u školjci života.
Morsko srce ko trag u sjaju
gdje boje se prelijevaju a tako
bajne ostaju. U oku onoga tko
te razumije za kap mora i toplina
dok sviće zora.
O škoju se otisnu
Pomalo Bude, i stisnu..
nekad i vrpolje ali ništa
nema ako se iskre ne spoje..
tu je širina, u duši suština...
a u svemu ostaje rajska milina, ljubav dubina.. 
Oznake: #uz more zalaska, #rajske dubine, #morsko srce, ljepota, sjaj, žar, mistika, ljubav itd.
komentiraj (3) * ispiši * #
07
petak
listopad
2022
Ja u stihu
Taj moj svijet mali je i tih a u njemu ide rima,
vesela ekipa riječi koja skače da slaže stih ma
svoju ekipu i poneki mali krik. Tek počnem a ono
se slaže u tren evo stvorene poezije, čestitke koja
se srcem izlaže. One se stvore lako kad srcem se
piše i eto skoka na najviše. Iz ljubavi poezija kao
osmijeh, otvori ruke, evo me tu bez imalo
muke. Nek se čuje i zvuk želim ti sretan ploveći
put. Neka te moja riječ grli a stih tebi hrli dok
poezija k tebi dođe znat ćeš me bolje nego što
se može. Onaj tko me bolje zna, zna da sam
poetična ali mogu ja i prozu jer sve to vraća
simbiozu. Slušaj srcem jer ono vodi kad stvaram
plovim, letim, vrludam, dok čudom tražim i svoj put
srca nalazim. Ja u stihu mlada ka uvik, vodi me
balada prvih i drugih. Samo poezijom se krećem
kad dušom tu slijećem.
Poetry by the sea:)))
Oznake: #ja u stihu, poezijaslaže, rima, gušti, ljubav, žar, srce nalazim..
komentiraj (7) * ispiši * #
24
subota
rujan
2022
Vuče me
Nisam ja za drugo, već za ono ljeto dugo,
što u meni gori dok grije, i nove bitke iz
dana u dan, vodi i bije. Hoću reći ljepota
stoji a ona sam što valove osjeća
a veličinu plavog dok suncu se divi i
uvijek iznova vraća. Koja god
kreće mene uvijek moja ljetna idila
života pokreče. Nek se zna da morska
života ostajem ja, sunce mi se smije
dušu mi grije. Ljubav cvjeta s pogledom
tog neodoljivog ljeta. Druge proljeće
jeseni i zime nijansu života čine a boje
prave u ljeti ostaju a nikad ne blijede il
stare.
U bilo koje doba u meni se skriva nepobjedivo ljeto.
Oznake: #vuče me, ljetna, morska, žar, sunset, nepobjedivo ljeto, ja, ljetna duša, ljubav mora...
komentiraj (5) * ispiši * #
25
petak
ožujak
2022
Opušteno, u susretu
Dan za prirodu i mene..
Opušteno.. Prepušteno..
Free Mind.. i kreativno
kroz ono što mi umom
prolazi eto posta koji
ovdje svoje mjesto nalazi.
Od nekih lepršavih nota
uvijek izađe ono što se u
srcu mota.. eto mene malo
ovdje da prosipam Sunčev
prah da vam dadnem slikom
svojom ovog dana dah.
Opušteno okrenuta prema
suncu upijam njegovu toplinu,
dodir koji mi upućuje. Toliko je
energičan i sav sjaj te opušta i
to pogled ka prostranstvu sjajnog
mora daje mi posebnog gušta.
Grije me svom svojom silom, i biljke
mu se raduju, cvrkuću ptice u meni
se budi svježina a boja novo lice.
Koliko udaha ima, dok gledam sve
ono što može da diše. Pjesma je
priroda po njoj note svuda pišu u
kamenu i listu.. u cvijetu, grančici,
zemlji nošeni kistom.. čujem ju i već
pjevušim proljetno veselo se opustim. Već
se stvaraju tihi zvuci dok listovi i cvijeće
jedni druge stvaraju baladu, mirisa, boja,
mora, plavetnila i ljude čari koje se u srcu
bude. Neki uzvici u strani to govore razni
dani. Meni ptice slijeću cvrkut daju, bude
u letu i vraćaju tu neku nadu, krila toplu
čar doba mi mila. Skok iz svega, treba da
budeš si bliže onom što ti treba. Budi ka
sunce opušteno sjaji jer pozvan si da se
sebi vratiš. Pogledaj, miriši toliko toga me
proljeće vraća, u srcu se ljeto bliži i plavom
raju u zagrljaj svraća. Opušteno kroz
proljeća i ljeta ta divna balada ovog nam svijeta.
Ljubav opušta, daje i vraća ona je razlog da se
prihvaća kao i njoj leti i ostaje ka drača. Okreni
se ka suncu, srcem i osjetit ćeš koliko te voli..
jer toplinom svojom pokažeš da možeš biti sunce
koje gori.
Uskladile se danas ja i pozerica:))*!*
I još malo mojih krasotica.. raznolikosti...
Oznake: #Opušteno u susretu, svoja, priroda, igra ptice, cvrkut, cvijet, ljepota sunca, božja, lice, ljubav, žar
komentiraj (7) * ispiši * #
Ako ti neka misao ostane visjeti u zraku nakon čitanja, slobodno mi je pošalji. Volim razgovore koji dolaze iz srca riječi.