Taj moj svijet mali je i tih a u njemu ide rima,
vesela ekipa riječi koja skače da slaže stih ma
svoju ekipu i poneki mali krik. Tek počnem a ono
se slaže u tren evo stvorene poezije, čestitke koja
se srcem izlaže. One se stvore lako kad srcem se
piše i eto skoka na najviše. Iz ljubavi poezija kao
osmijeh, otvori ruke, evo me tu bez imalo
muke. Nek se čuje i zvuk želim ti sretan ploveći
put. Neka te moja riječ grli a stih tebi hrli dok
poezija k tebi dođe znat ćeš me bolje nego što
se može. Onaj tko me bolje zna, zna da sam
poetična ali mogu ja i prozu jer sve to vraća
simbiozu. Slušaj srcem jer ono vodi kad stvaram
plovim, letim, vrludam, dok čudom tražim i svoj put
srca nalazim. Ja u stihu mlada ka uvik, vodi me
balada prvih i drugih. Samo poezijom se krećem
kad dušom tu slijećem.
Poetry by the sea:)))