Budi s onima s kojima se smiješ. U sebi i van sebe.
jer tako se raste, stvara, sjeća, ostaje u mislima
srcu i ono što ti netko ostavlja a trag pušta. Smijeh je
dobar pogotovo onaj iz svega gušta. Kad te pokrene osjeti
se val emocija a drugom je to ono normalno jer bez njega gubi
se čar a on je dar. Iskoristi ga.. smij se.. onom tko ga shvaća bit
će mu lijep i drag a nekom lijek za ovo sad. Ti si smijeh a ono te
prati, oslikava daje sliku bez zaborava. Najljepša šminka je
osmijeh.

Oznake: #najljepša šminka, osmijeh

Ti si onaj koji je dotaknuo moje snove,
onaj koji plovi valovima koji ne stoje.
Oni što pušu, oni što tebe love, ono
što te nosi, ti si moj vjetar u kosi,
zraka sunca koja grije, kap kiše koja
te umije. Ono moje što se tobom smije,
moje snove budi ono si što daju let..
budućnost što treba da boja svijet. Ti si
ono što se balonom nosi šarenilom koje
se moje srce ponosi. Zajedno se smijemo
novom svemu skupa idemo.

Snovi stvaraju budućnost.
V. Hugo

Tad i sunce se s nama veseli, osmjeh dječji odjekuje
pustiš da dan poprima boju misli, snova i ljepota
stvori se nova. Neka iznenadi, neka se čuje šapat
dragi, osmijeh blagi, dodir koji očara jer utisnu se
posebni duboki oni s puno dara. Vješti ne skrivaju
oni se jednostavno na novo otkrivaju. Tihi ali prisutni,
sjajni poput sunca koji se nanovo rađa. Oni su tamo
gdje radost bliješti, gdje treptaj se čuje a grle unose
svijet boja u srce poput plahe oluje. Struja koja se
osjeća, ljubav poput proljeća i ljeta, magnet nekog
mirisnog cvijeta ili na moru divna silueta.
Bezvremenska kao boje, neba, mora ili leta koji se
diže i spušta i daje ljepotu i lakoću da je život
trenutak koji se ne propušta. A ono što daješ,
neka ostavi trag poput onog što hoda po pijesku
i ostaje otisak blag. Ne treba puno prepusti se,
neka nosi sve lijepo.. neka traje..

Zaljubljeni u zalaske sunca imaju srce drugih vremena.

Oznake: dan, san, osmijeh, trag, ljubav, radost, sreća, mir, let

Sadimo sjeme ono koje ne trune,
da vječno traje da nam vijesti ne utječu,
već samo dobrotu da nam vjetrovi donesu.
Postajemo zasićeni i umorni, ima li kraja hoće
li stati više sve ružno što se oko nas dešava.
Neka se sjeme raširi, korijeni zahvate a sve ružno
u dobrotu nam vrate. Napokon s proljećem koje
sve cvijeta neka donese mir i radost toplinu ljeta
i razlog svakog cvijeta da procvjeta. Nema smisla
ništa ako nema ono što u čovjeku raste, daje i vjerom
blista. Neka sve loše zanijemi a probudi sve dobro
kod ljudi. Ratovi postanu samo za povijest, čovjek
neka je naoružan jednostavnim gestama nade, mira
i ljubavi što u sebi skriva. Daj osmijeh koji treba, možeš
nekog spasiti od njegovog nereda. Daj ruku spasa ili
samo riječ nade da ne potone u svemu što ga snađe.
Samo mali znak ako se svatko potrudi može da se vrati
dobrota humanost malih ali u dubini velikih ljudi. Dakle
tko si sam o sebi govoriš ako se potrudiš ne samo o
sebi već i drugom da malo vremena odvojiš. Tako
malo treba, ružnog je dosta neka krene opet ljepota
smijeha, nada trenutka, i svatko neka čisti ali i poklanja
radost iz svoga kutka. Napravi most i neka se glas tvoj
širi da krene virus koji svijet pomiri.

Oznake: sjeme, mir, ljubav, nada, osmijeh, svijet