Ti si onaj koji je dotaknuo moje snove,
onaj koji plovi valovima koji ne stoje.
Oni što pušu, oni što tebe love, ono
što te nosi, ti si moj vjetar u kosi,
zraka sunca koja grije, kap kiše koja
te umije. Ono moje što se tobom smije,
moje snove budi ono si što daju let..
budućnost što treba da boja svijet. Ti si
ono što se balonom nosi šarenilom koje
se moje srce ponosi. Zajedno se smijemo
novom svemu skupa idemo.
Snovi stvaraju budućnost.
V. Hugo
Tad i sunce se s nama veseli, osmjeh dječji odjekuje
pustiš da dan poprima boju misli, snova i ljepota
stvori se nova. Neka iznenadi, neka se čuje šapat
dragi, osmijeh blagi, dodir koji očara jer utisnu se
posebni duboki oni s puno dara. Vješti ne skrivaju
oni se jednostavno na novo otkrivaju. Tihi ali prisutni,
sjajni poput sunca koji se nanovo rađa. Oni su tamo
gdje radost bliješti, gdje treptaj se čuje a grle unose
svijet boja u srce poput plahe oluje. Struja koja se
osjeća, ljubav poput proljeća i ljeta, magnet nekog
mirisnog cvijeta ili na moru divna silueta.
Bezvremenska kao boje, neba, mora ili leta koji se
diže i spušta i daje ljepotu i lakoću da je život
trenutak koji se ne propušta. A ono što daješ,
neka ostavi trag poput onog što hoda po pijesku
i ostaje otisak blag. Ne treba puno prepusti se,
neka nosi sve lijepo.. neka traje..
Zaljubljeni u zalaske sunca imaju srce drugih vremena.