~°.Rose Ocean.°~

Moj svijet:))

Ljepota je u jednostavnosti...
Prava tajna života leži u traženju lijepoga. Ona je poput zlata uronjena u dušu. Traži što voli, gleda, osluškuje ono lijepo i fino. Oku drago, srcu milo. Jednostavno ne bih mogla bez toga, bez toga nema ni mene. To je poput moje sjene. Uronjene školjke u srcu mora. Hobi iz srca, na fotke koje me inspiriraju u trenutku. Ništa nametnuto a potpuno moje. Pisanje u svijetu boje. Ono što slučajno dođe, meni najbolje je. Puno puta ljudi ne razumiju ali idem ja svojim putem, onim što volim. Srce koje okom lovi. Dani ispisuju sunce, cvrkut ptica ton a ja fotkom album s riječima kao knjigu da ostavi trag, crtom crticom nekom točkom vječan. I slika i riječi ton. A težinu nosi svoju, svatko cipelu u koju je korak teži od nekog drugog ali za koju ništa se ne zna a svaka pod teretom čovjeka.. korak ostaje dug a tako i težak i lak jer život piše priče a one su poput poze ovisi kako mu se postaviš a slika učini nešto svoje. U riječima je lijepo jer tu je sve lako zato volim tu po svom, a u riječima letim, maštam a mogu i apstraktno da se izražavam. Kako hoću..

Da mi oduzmu pogled na sunce, oblake, zelenilo krošnja ili livade, modro koje sa smislom očara me.. to mi dane boja, kao i misli rađa iz nova. Ljepota po svuda pleše, u krajoliku već se stvara nešto novo neko slovo ili već stih a priča u priči ka tanka nit. Samo od sebe proradi, jer srce uvijek nešto novo stvara. Vidik ogroman pejzaž otvara a tu srce nema zaborava. U fotki, u riječi doznat ćeš a ono će ti puno reći. O tome mogu u nedogled a to stvara savršen pogled.

A u prirodi najljepše boje:))

Malo figura srca

Foto moje**

Oznake: moj svijet, foto, riječ, Mašta...., ideje, apstraktno, vizija, hobi

04.04.2024. u 17:31 | 3 Komentara | Print | # | ^

Moj svijet, iza kulisa

Nekad lutam nekim sferama,
volim da plovim da ne mislim
o ovom što ne znam više ni kako
da ga zovem. Odlutam, izgubim
se bolje da maštam nego da slušam
sve i svašta. Kad čovjek čovjeka gazi
e to je grozno, zar nije bolje stvarati.
A onda se ima i zajedno uživa. Ljepota
postojanja u tome se skriva..Ovako,
samo se čovjek pita, ima li smisla ovom
besmislu. Kad će tišina ona kao nekad
jer ova kao da ima glavnu ulogu
a ružno da je dobilo neku veliku titulu.
Hoće li više to dobiti smisao a
svijet se odreći zla. Hoće li vrijeme da
stane na loptu i vrati ljude, Zlo razara
i sve u hrpu smeća pretvara a tko u
drugom dobro vidi, gradi i može da dobro
dobrim vrati.. novo sjeme ka cvijeće zasadi
da raste i bude opet svijet vrt dobrote.
Ja često volim odlutati od ove realnosti,
Vrt, slike, dizajn, puno mašte i kreacije
šarenilo štogod samo ne sivilo i crnilo.
Zato ostajemo u svijetu tom a samo
malo zavirim iza zastora realnog
da bi opet utekla u lipo gdje
svatko svoju sliku stvara, onu punu
doživljaja. I da budem neki fenomen
samo da u ovom ludilu ne postanem
izgubljen. Vrati zemlji ljepotu jer ona
nam se besplatno dala. Neka se vrati
priroda i cijeli njezin sjaj do kraja a ne da
ju čovjek ili bilo tko razara. Budi zahvalan
to ti je misija, do kraja. U ovom filmu
vrijedi biti negdje iza a drugo samo škicnuti.
Ajmo opet razmišljati da svijet je lopta
šarena, divno kao proljeće i ljeto vedro
i puno divnih boja da sve što ne valja
prođe a tu ostane samo ti i radost tvoja.
Volim tu ostati, tu svoje stvarati, ploviti
i zašto ne svoje snove loviti.. Imati ulogu
nekog tko prati, dirigira i novu melodiju iz
dana u dan nam zasvira. Ona koja modro,
bijelo, žuto, zeleno, zlatno, lipo poput zalaska
stvara i san u javu poput filma pretvara.
Svjesna toga, smatram da treba bijega iz
ovog svega.. zato vrludam poljima, brdima,
morima i zalaskom svojim tu ostajem.
Daleko volim tu svoja postajem. Ima
da me nema dok se preobrati tj ono
dobro opet vrati.
Bijeg u taj naš ljepši svijet...

Kao cvijet ili list dok škica..:))