Ljepota je u jednostavnosti...
Prava tajna života leži u traženju lijepoga. Ona je poput zlata uronjena u dušu. Traži što voli, gleda, osluškuje ono lijepo i fino. Oku drago, srcu milo. Jednostavno ne bih mogla bez toga, bez toga nema ni mene. To je poput moje sjene. Uronjene školjke u srcu mora. Hobi iz srca, na fotke koje me inspiriraju u trenutku. Ništa nametnuto a potpuno moje. Pisanje u svijetu boje. Ono što slučajno dođe, meni najbolje je. Puno puta ljudi ne razumiju ali idem ja svojim putem, onim što volim. Srce koje okom lovi. Dani ispisuju sunce, cvrkut ptica ton a ja fotkom album s riječima kao knjigu da ostavi trag, crtom crticom nekom točkom vječan. I slika i riječi ton. A težinu nosi svoju, svatko cipelu u koju je korak teži od nekog drugog ali za koju ništa se ne zna a svaka pod teretom čovjeka.. korak ostaje dug a tako i težak i lak jer život piše priče a one su poput poze ovisi kako mu se postaviš a slika učini nešto svoje. U riječima je lijepo jer tu je sve lako zato volim tu po svom, a u riječima letim, maštam a mogu i apstraktno da se izražavam. Kako hoću..
Da mi oduzmu pogled na sunce, oblake, zelenilo krošnja ili livade, modro koje sa smislom očara me.. to mi dane boja, kao i misli rađa iz nova. Ljepota po svuda pleše, u krajoliku već se stvara nešto novo neko slovo ili već stih a priča u priči ka tanka nit. Samo od sebe proradi, jer srce uvijek nešto novo stvara. Vidik ogroman pejzaž otvara a tu srce nema zaborava. U fotki, u riječi doznat ćeš a ono će ti puno reći. O tome mogu u nedogled a to stvara savršen pogled.
A u prirodi najljepše boje:))
Malo figura srca
Foto moje**
Oznake: moj svijet, foto, riječ, Mašta...., ideje, apstraktno, vizija, hobi
