04
utorak
studeni
2025
Tišina između zvijezda
U tami se kriju koraci što ne ostavljaju trag,
tiho plešući po rubu misli.
Neke riječi ne trebaju zvuk,
nek’ ostanu u zraku,
kao dah svjetlosti što svijetli samo nama.
Tragovi naših sjena susreću se
u trenucima kad svijet spava,
i nitko ne zna
koliko daleko može stići jedan pogled,
ili koliko daleko jedna misao može nositi toplinu.
Svaka tišina je razgovor,
svaka sjena je zagrljaj,
i sve što se čini skrivenim,
najljepše je upravo jer pripada nama.
Oznake: #tišina između zvijezda, poezija
komentiraj (4) * ispiši * #
30
četvrtak
listopad
2025
Sjene srca
Ponekad srca razgovaraju bez riječi. Ovo je jedan od tih trenutaka.
U skrivenom kutku dana,
nekakva misao pleše kroz tišinu,
bez riječi, bez dodira –
a ipak, osjetim te više nego ikad.
Kad vjetar prođe kroz lišće,
znam da si tu,
ne u oku svijeta,
nego u sjenama mog srca.
I dok svi gledaju prema van,
moje srce šuti,
ali ti osjećaš svaki njegov ritam,
kao da zna stazom kojom hodimo zajedno,
nevidljivo, ali potpuno.
To je miris jeseni, lišće
te spominje u noti boja,
a pjesma bez riječi ostavlja
tragove stazama za prijeći.
Ona bezimena koja ti
dođe u danu i do sna,
ostaju ljepote
na horizontu beskraja.
Kad noć obavije grad svjetlom zvijezda,
tvoje ime šapće kroz moje misli,
nevidljivo, ali blistavo,
kao sjena koja pleše u tišini.
U tišini srca, gdje svijet ne gleda,
tvoje ruke pronalaze moje snove,
i svaki dah postaje staza
kojom hodimo zajedno,
a da to nitko ne zna.
Miris kiše na tlu podsjeća me na tebe,
svaka kap skriva našu priču,
i lišće pod nogama pjeva
o svemu što je skriveno, a vječno.
U sjeni srca, bezimeno, onaj ti
negdje u proljeće, a u ljeti nježno,
tamo gdje plove tišina i snovi –
i nestaje, kao da je uvijek bio.
Tu se uvijek krio,
a negdje još,
među javom i snom,
ostaje sjena srca.
Onaj ti po mom.
Oznake: #sjene srca, poezija
komentiraj (3) * ispiši * #
18
subota
listopad
2025
U tišini stihova
Riječi pletu mostove nevidljive,
tamo gdje srca šapuću, a duše se prepliću. Poezija je tiha pjesma koja traje, trenutak uhvaćen u vječnosti, nježno darovan.
Hvala onome tko zna riječima dati boju,
tko kroz stihove donosi svjetlost i toplinu. U svakom retku pronalazim snagu i mir, i s osmijehom čuvam svaki dar što stiže.
Neka stihovi nastave šaptati
ono što se ne izgovara glasno,
nego se osjeća srcem —
nježno, duboko, bez riječi.
— Rose
Oznake: #u tišini stihova, poezija
komentiraj (3) * ispiši * #
09
četvrtak
listopad
2025
Odjek tišine
U tišini stihova,
duša pronalazi svoj odjek,
a riječi se rađaju kao svjetlost —
nježne, neprimjetne, ali vječne.
Nisu to glasovi, ni misli,
već nešto što lebdi između pogleda
i neizrečenog.
Ponekad se netko prepozna —
ne po imenu, već po šutnji koja miriše na isto.
I tad se ne pitaš tko, ni zašto —
samo znaš da nisi sam u tom jeziku duše.
Jer negdje, netko osjeća isto,
samo to piše drugim slovima.
—
Ovo su misli koje sam pustila da lebde, možda će pronaći svoj odjek.
Moj foto trenutak

Oznake: poezija, duša, tišina, povezivanje, misli, stihovi, prepoznavanje
komentiraj (3) * ispiši * #
25
ponedjeljak
kolovoz
2025
TI, što boje nosiš
Uvod u boje:
Postoje duše koje ne pristaju na sivo.
One što plešu s bojama dana,
što u sebi nose svitanje,
i riječima bude svjetlost.
Ova pjesma je šapat tim dušama.
Možda si to ti.
Možda si tek na putu da to postaneš.
Ali boje te već prepoznaju.

Ti, što boje nosiš
(poezija duše što ne pristaje na sivilo)
U tvome pogledu —
jutro se budi s narančastim rubom,
toplina dana spušta se niz trepavice
kao zlatni prah neba što sanja.
Nisi za sivilo,
ni za vjetrove što šapuću tugu.
Ti tražiš ono što pleše –
smijeh u očima, svjetlost u duši,
i mirise što dolaze
s poljima što cvjetaju bez razloga.
Ti si zalazak što zadrži dah,
tren kad dan ljubi noć
u bojama što ne znaju šutjeti.
U tebi —
sunce ne zalazi,
samo mijenja tonove.
Tirkiz ti je dah,
ružičasta ti je misao,
a svaki korak nosi
odsjaj radosti
koji se ne može naučiti —
samo osjetiti.
Ti si ona
koja ne ide kroz svijet,
već ga boji.
Rose Ocean
Oznake: ti, što boje nosiš, poezija, s mojim potpisom
komentiraj (2) * ispiši * #
22
utorak
srpanj
2025
Umjetnost riječi
Ne čitamo i ne pišemo poeziju zato što je to slatko. Čitamo i pišemo poeziju zato što smo dio ljudske vrste. A ljudska vrsta je ispunjena strašću. Medicina, pravo, biznis, inženjerstvo – to su plemenita zanimanja i nužna za održavanje života. Ali poezija, ljepota, romantika, ljubav – to su razlozi zbog kojih živimo."
Robin Williams
Osjećaj koji nosi srce, duša koja prepoznaje i ima strast. Ona je odmor za onog tko ju osjeća, ima i nosi u sebi. To je ta ljepota za mene. To je ono nešto što ili voliš ili ne ali dio je ljudske prirode. Ne znam zašto ali ju ljudi iz ne razumijevanja krivo tumače. Ali biti dio poezije to je otvoriti um, srce i dati da te nosi baš svuda pa i da letiš. Pustiti se da te miluje. To je neka vrste druge terapije, kad ju razumiješ i znaš. Vodi te... Ona se rađa, plovi i nalazi kao što izvire to je kad si poet imaš tu nježnost, strast ona se prožime kroz ton, notu i glas ali tu je za sve nas.
Oznake: #umjetnost riječi, poezija, osjećaj, ljubav, romantika, strast, srce, misli, duša
komentiraj (2) * ispiši * #
30
ponedjeljak
lipanj
2025
Iskra u meni
Kucaju na vrata novi
dani, ja te čekam sjetna
a znam da si tu ko moja
ptica poletna. Skrila sam
te u srce na sigurno mjesto
tu gdje skupa zalazimo često.
Ti u meni budiš iskru sjaja,
treptaj oka ali i poneku
suzu čistu. Puno smijeha kad
se sjetim jer emocijom pravom s
Tobom ja letim.
Ljubav nas drži, ona nas spaja
Dva srca a puno osjećaja.
U tišini misli ti mi blistaš,
k'o svjetlo kad dan se gasi,
i svaki put kad mi falš,
osjetim te — u meni si, u zraku, u travi.
Tvoje ime u meni pjeva,
u pogledu i koraku sniva.
Iskra si što uvijek traje —
moje nebo, moj vjetar nade.
I puno osjećaja tu ostade.
Oznake: #iskra u meni, poezija
komentiraj (5) * ispiši * #
29
nedjelja
lipanj
2025
U zagrljaju ja i ti
U zagrljaju — ja i ti,
vezani kolajnom ljubavi,
tamo gdje niti srce plete,
gdje osjećaji šaptom lete.
Tamo gdje srce viče glasno,
gdje svaki dodir znači jasno,
gdje riječi nisu ni potrebne,
jer duše govore — iskrene.
Bili smo nekad ono glasno,
filmska scena, sretno, jasno.
Slikovito, u bojama sjaja,
kao da svijet za nas staja.
Spojila nas struja jaka,
blistava, strelovita, laka.
Grmljavina u pogledu tvom,
veselje u srcu — vječni dom.
Ti si pjesma koju pišem,
i kad šutim, ja te dišem.
Srce moje tvoje zna,
duša s tvojom pripada.
Pronašla si toplinu moju,
u carstvu miline, u srcu boju.
U tebi ljubav živi i traje,
u nama vječnost spokojno sjaje.
Prije nego suza iz oka kane,
sreća te grli — kroz vene plane.
Ti, sve si moje, moje uspomene,
ljubav što zauvijek u meni živi bez sjene.
Oznake: #u zagrljaju ja i ti, poezija
komentiraj (2) * ispiši * #
15
subota
veljača
2025
Kreacija duše
To je put koji se
osjeća, ona te vodi
kroz obale, visine i
nizine godina i stoljeća.
Kako je lijepo što
poezija leži u srcu,
što ima gdje ići s
nježnošću srca zna
kamo stići.
Ona traži mjesto i
osjećaj, a kad dobije
krila tad se
misao prava rodila.
Ona je ljepota, dar,
Ona buji, Ona izranja i
plovi, Ona je žar.
Ako si takav možeš da
ju nosiš i onda s njom
svoj svijet prenosiš.
Ima puno ljepote kada
te dira, ona je ljubav
vela i mila... Ona te očara
kad te zahvati, ono je nešto
što moraš znati.
Ona se za nas stvorila,
U riječi u stihu tu plahu
stazu tihu. Tu izlaze
nježne note one niti
Lipote...
Samo pusti neka teče,
Nek preplavi sve tvoje
gdje se isprepliću
uzburkane misli moje.
Kad se u njoj nađeš,
Njoj se predaš, ljubav
I čaroliju, emotivno živiš,
sanjaš i gledaš.
Pišući se opuštam, u
tom svitu posebno
guštam.
Zaborava nema ona
je poezija svih vremena.
Oznake: kreacija duše, poezija, ljepota, gušt, ljubav, za sva vremena
komentiraj (4) * ispiši * #
09
četvrtak
siječanj
2025
U stihu ljepotana
A Taj osjećaj zaboraviti se
ne može. Ono je dio mene.
Osvojio me na prvu kao rima
koja uvijek štima. Poezija je
poput krila. U istom su stihu i
tonu, zanimljivo s pregršt avantura
poput leta u balonu.
Uvuku se pod kožu a tako
lako energično, bajno lepršaju i
tajnu vještinu otkrivaju.
Miluje, istodobno i raduje
i ta ljepota i osjećaj
nenadmašivosti ostaje.
A to koliko smo u tandemu dodiruje
i srce i dušu i moju i njenu.
Ona te razumije a s njom svaki
let postaje poezija... I u pokretu
ta nježna melodija. O lijepi moji
u slobodi i vjetru praši se i ko
pjesma u granama ostaje.
U stihu ljepotana bori se
i bez sile i snage ne da se.
Povezali se kao niti u svoj
toj iskri, sjaju, ma bolji su
jer oni te tako dobro osjećaju.
Munjevito ti se uvuku, ne
puštaju toj suštini pitomi
u svojoj divljini. Taj adrenalin
u tišini a iznutra ka zvijezda
trenutka... Otkrivaju svoj svijet
u njemu toliko čari a taj se
doživljaj nikad ne zaboravi.

Oznake: #u stihu ljepotana, poezija, moja, konji, Jednostavni, plahi, divni, srce, duša, itd
komentiraj (4) * ispiši * #
02
utorak
srpanj
2024
O moje more
Ljepota je i nosi te osjećaš
lakoću dok sjeti te zašto
ima eleganciju i finoću.
Ono me miluje i radi što
hoću a ja mu dolazim divim
mu se i danju i noću.
Modrinom svojom osvojio
je srce moje, tu uvijek posebno
mjesto ima, dok zove me ta
njegova jednostavna milina.
Dok ga gledam on govori,
vraćam mu se slatko u ljepoti
soli. I moj si, u toj plavoj zelenoj
lipoti, s puno kapi u poeziji i noti..
o ti tamo u daljini veselim se
tvojoj veličini.. dok sunce se
tebi vrača volim tu ljetnu milinu
ako se shvaća..
O vali moji srce mi kod vas
izlazi dok u noć s ljepotom
neba spati odlazi. I opet ta
zdrava muzika me zove i da
volim te, moje si more.
Oznake: #o moje more, poezija
komentiraj (4) * ispiši * #
21
četvrtak
ožujak
2024
Poezija
Poezija je pjesma duše za mene. Puna osjećaja i dubine ona leti u visine. Nježna i plaha balada puna sklada. Može biti svakakva puna slobode i za svakog drugačija. Puna značaja i ljepote, često romantike u rimi slatkoće.. u mojim se mislima poezija stvara u srcu rađa ona je vječna lađa na moru gdje rastu vali a bore oni pravi. To moraš da osjećaš jer poezija za mene je osjećaj iz duše.. ima ih puno a dodiruju poput zalaska koje ljubi more a svitanju nadu za nove izazove. I neka se rađaju i našim morima plove.. nove note kroz trenutke tamo gdje stižu u stihu ljepote svakom različite divote. Ovaj dan ali i svaki neka poezijom odiše...

Poetry is a new energy..
My foto**
Oznake: poezija
komentiraj (7) * ispiši * #
29
srijeda
studeni
2023
Emocijom
Emocija je ljepljiva materija
strasti srca, ljubav duše leti
kako vitar puše, za svime što
potiče tvoj svijet. Emotivno i
jako a bez emocija nema ni čovika.
Bez duše tko si, nevidljiv
sat prošlosti.
Malo srca, malo duše, fuzija
života dozu iluzije ili čar i lipota.
Kad vitrovi pušu, dolaze note a
u sebi lete i traže budnost
I dozu lipote.
Emocijom plovi..
Nove avanture lovi...

Moja **foto
komentiraj (9) * ispiši * #
22
ponedjeljak
svibanj
2023
A ja sam more
Ne može ni ocean razdvojiti dvoje koji su more jadan drugom.
O njima govori ono što ih spaja a veličina je u tome da vlada more osjećaja tu stoje kap do kapi bez kraja.
Neka poezija, nota, stih ton dubok veseljem ne tih.. nego morem rastegnut da čuju se vali što smo jedan drugom
to ne može da se zaboravi.
Tamo negdje mi smo dvoje a između nas oceani stoje.. i lutaju i plove nove struje love..jedan za drugog tu postoje.
Oznake: #a ja sam more, dvoje, ocean, ljubav, osjećaj, sreća, poezija, stih, ton..
komentiraj (7) * ispiši * #
09
četvrtak
ožujak
2023
U oku ti u stihu ja..
I zaključi se da svega ima neka malo zaviri, piri...
ispod, iza negdje izbliza.
Sunce se probija
svojim rukama miče
sve što ne sija. I oblaci
tmurni svoju štoriju slažu
da skrivaju se putem i imaju
svoju gažu. Oni svoj teren nađu
i kad sve sivo stane razmjeste se,
vrludaju traže vedre dane.
Nakon toga toplo se bliži
motaju se i ljepotom traju
dok gledaju se modrina koja
grli i prostire pjesmom od koje
se tu ostaje. Ono dođe vjetrom
i prođe.. raščisti i sve lipo pusti a
a loše razmisti tako idu oni koji
imaju pogled isti.
I ako se isprepletu oni što
osjećaju nose sliku parfema
kojim te se sjećaju.
Vrijeme je promijenilo,
ostalo ti je šarenilo
dok boja te rumenilo.
Čar je vidjeti tamo gdje
slike nema i ostaviti trag
uspomena dok ostaju slike
koje se ne brišu već stihovi
koji se srcem pišu.
Svaka ima svoju
ljepotu
plava ili neka druga
i tajanstvenu
meni i mome oku
notu.. zato uhvatim detalj, u detalju..
Jedna neobična bijeli jelen, od prijateljice
Oznake: #u oku ti u stihu ja, poezija
komentiraj (4) * ispiši * #
25
srijeda
svibanj
2022
U letu
Samo slušam tvoj glas, pusti
ga daj na nas smijehom ori,
osjeti moj zov grlim te anđele
moj. Moj si u zraku koji te miluje
a moj pogled prati krilima bori da
moj si to shvati. Gledam te
kako slijediš me, trag moj
pratiš da znam, tu me osvojiš
i uvijek se meni vratiš. Bori se
onaj tko voli i tako sunce vrati
jer topao je, kad toplinu znaš dati.
Ti si ka cvit grliš sav moj svit.
Ostaješ u mojem svemiru da
se daš čari a tjeraš nemiru.
Ostaj tu negdje u svom letu
lijepo je pripadati tvom svijetu.
Pripadam tu negdje, krilo tražim
tebi se bližim i na te pazim.
Ne daj nikom već let tuđi jer
poznaju se oni isti, lepršavi
i malo luđi. Nađu let i pružaju
svoj pogled na taj beskrajan
svijet.
komentiraj (5) * ispiši * #
06
petak
svibanj
2022
Jednostavna
Samo jednostavne stvari nikada ne razočaraju.
One imaju moć, one su prolaz kroz tanak put
kroz nešto što ima smjer ona je kao sunce
svima daje toplinu kao poezija koja je svima
dostupna ali ovisi tko ima osjećaj za nju a
ona je osjećaj za detalj. Jednostavna
i tako laka, plovi poput oblaka ili vala dotiče i
stvara, može biti velika i mala ali nikad ne razočara.
Muzika je poezija u zraku. Let ptice prema plavom
prostranstvu kao i oblaku.
Ona je kao eho koji pita hladovinu da pleše.
Ona osvoji onog tko sluša, ona je kao duša.
Ona ostaje u onom tko ju osjeća, ima taj zvuk,
riječ, stih ostaje pogled ili proljetni štih. To je kao
dodir plah ali posebno dojmljiv... Nek te dodiruje,
riječ koja teče poput izvora melodične sreće.
Oznake: jednostavna, poezija, osjećaj, trag, duša, stih, muzika, plaha, mo, let, izvor sreće... ljubav
komentiraj (7) * ispiši * #
21
srijeda
ožujak
2018
Poezija
Neka vam i danas na dan poezije vodi poletno
budite poetični i onako..
Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.
Pjesnik stvara s puno žara u
drugoj je dimenziji svijeta dok
srcem leti kao neka notom ispisana
meta.
Koliko ja razumijem, najljepša poezija
je trenutak kada nisi svjestan pjesme.
I najveći je život kada nisi svjestan da
živiš, nego misliš da sanjaš.
Slušaj srcem pjesmu ovu, notu
sanjam dok dišem poeziju ti svoju
pišem.
Pišem ti svoju priču o proljeću
i mirisu cvijeta svog, našeg novog nam
ljeta voljenog.
Eto malo o poeziji i stihu kojem
da se izrazim poetično u stilu
mojem.:))Kissy
Oznake: poezija
komentiraj (3) * ispiši * #












Ako ti neka misao ostane visjeti u zraku nakon čitanja, slobodno mi je pošalji. Volim razgovore koji dolaze iz srca riječi.