U tami se kriju koraci što ne ostavljaju trag,
tiho plešući po rubu misli.
Neke riječi ne trebaju zvuk,
nek’ ostanu u zraku,
kao dah svjetlosti što svijetli samo nama.
Tragovi naših sjena susreću se
u trenucima kad svijet spava,
i nitko ne zna
koliko daleko može stići jedan pogled,
ili koliko daleko jedna misao može nositi toplinu.
Svaka tišina je razgovor,
svaka sjena je zagrljaj,
i sve što se čini skrivenim,
najljepše je upravo jer pripada nama.
Post je objavljen 04.11.2025. u 20:56 sati.