To je put koji se
osjeća, ona te vodi
kroz obale, visine i
nizine godina i stoljeća.
Kako je lijepo što
poezija leži u srcu,
što ima gdje ići s
nježnošću srca zna
kamo stići.
Ona traži mjesto i
osjećaj, a kad dobije
krila tad se
misao prava rodila.
Ona je ljepota, dar,
Ona buji, Ona izranja i
plovi, Ona je žar.
Ako si takav možeš da
ju nosiš i onda s njom
svoj svijet prenosiš.
Ima puno ljepote kada
te dira, ona je ljubav
vela i mila... Ona te očara
kad te zahvati, ono je nešto
što moraš znati.
Ona se za nas stvorila,
U riječi u stihu tu plahu
stazu tihu. Tu izlaze
nježne note one niti
Lipote...
Samo pusti neka teče,
Nek preplavi sve tvoje
gdje se isprepliću
uzburkane misli moje.
Kad se u njoj nađeš,
Njoj se predaš, ljubav
I čaroliju, emotivno živiš,
sanjaš i gledaš.
Pišući se opuštam, u
tom svitu posebno
guštam.
Zaborava nema ona
je poezija svih vremena.
Post je objavljen 15.02.2025. u 15:30 sati.