A Taj osjećaj zaboraviti se
ne može. Ono je dio mene.
Osvojio me na prvu kao rima
koja uvijek štima. Poezija je
poput krila. U istom su stihu i
tonu, zanimljivo s pregršt avantura
poput leta u balonu.
Uvuku se pod kožu a tako
lako energično, bajno lepršaju i
tajnu vještinu otkrivaju.
Miluje, istodobno i raduje
i ta ljepota i osjećaj
nenadmašivosti ostaje.
A to koliko smo u tandemu dodiruje
i srce i dušu i moju i njenu.
Ona te razumije a s njom svaki
let postaje poezija... I u pokretu
ta nježna melodija. O lijepi moji
u slobodi i vjetru praši se i ko
pjesma u granama ostaje.
U stihu ljepotana bori se
i bez sile i snage ne da se.
Povezali se kao niti u svoj
toj iskri, sjaju, ma bolji su
jer oni te tako dobro osjećaju.
Munjevito ti se uvuku, ne
puštaju toj suštini pitomi
u svojoj divljini. Taj adrenalin
u tišini a iznutra ka zvijezda
trenutka... Otkrivaju svoj svijet
u njemu toliko čari a taj se
doživljaj nikad ne zaboravi.
Post je objavljen 09.01.2025. u 17:45 sati.