TI, što boje nosiš

Uvod u boje:

Postoje duše koje ne pristaju na sivo.
One što plešu s bojama dana,
što u sebi nose svitanje,
i riječima bude svjetlost.

Ova pjesma je šapat tim dušama.
Možda si to ti.
Možda si tek na putu da to postaneš.
Ali boje te već prepoznaju.




Ti, što boje nosiš

(poezija duše što ne pristaje na sivilo)

U tvome pogledu —
jutro se budi s narančastim rubom,
toplina dana spušta se niz trepavice
kao zlatni prah neba što sanja.

Nisi za sivilo,
ni za vjetrove što šapuću tugu.
Ti tražiš ono što pleše –
smijeh u očima, svjetlost u duši,
i mirise što dolaze
s poljima što cvjetaju bez razloga.

Ti si zalazak što zadrži dah,
tren kad dan ljubi noć
u bojama što ne znaju šutjeti.

U tebi —
sunce ne zalazi,
samo mijenja tonove.
Tirkiz ti je dah,
ružičasta ti je misao,
a svaki korak nosi
odsjaj radosti
koji se ne može naučiti —
samo osjetiti.

Ti si ona
koja ne ide kroz svijet,
već ga boji.

Rose Ocean

Oznake: ti, što boje nosiš, poezija, s mojim potpisom