Smisao

Možda smisao
nije nešto što se traži,
već nešto
što polako postaješ —
u tišini između dva daha,
u trenutku kad prestaneš bježati
i kreneš… sebi.

Kad ne tražiš
izvan kože,
već unutra.
Gdje se umiriš.
Dišeš.
Postojiš.

I puštaš…
da svemir bude ljubičast
da sve bude baš kako jest,
a ti — dio toga.

Jer živjeti sebe
ne može se kupiti.
Ne može se glumiti.
Samo spoznati.
Samo biti.
Ono što jesi.
I ništa manje.

Jer ti si iscrtan baš
takvim kakvim te Bog
zamislio.
On je sve to
umjetnički isplanirao —
rukom savršenstva,
djelom ljubavi,
bojama osjećaja,
svjetlom budnosti.

Zato —
budi Ti svjetlo.
Pali drugima nadu.
Budi vjera.
Ne daj da tonu —
već pokaži kako
uzeti snagu u svoje ruke
i boriti se.

Jer život je
da budeš jak/jaka
čak i kad nisi.

Zato…
nebo je s tobom.
Samo diši. 

Oznake: smisao