U svakom zalasku nosim što jesam.
Pustim da ploviš, da brineš se gdje sam.
Hoću li ti doći, vidjeti tvoje zaljubljene oči.
Ili samo gledati tvoj sjaj nošen valom u
beskraj. Srela sam te u zalasku i ostala tvoja tu.
Da uz mene dane krojiš a sa mnom nove zalaske loviš.

Tražim te u svakom danu a tu srca naša stanu.

Tražila ga je u svakom zalasku sunca. Sjaj koji
oku prija nađu se oni koji otkriju prozor koji se
savija. Stranci ostaju u daljini oni koji vidik im
sjaj srca spaja u tišini.

I bez riječi čujem mu srce i sjaj kojim me doziva.

Traže se i dalje oni koji svoje horizonte pogledom
osvoje, isti se broje. Drugačiji korake trenutka
zajedno kroje. Isti vidik im se pruža oni što nose
u duši boju zalaska i miris ruža. Od zalaska
do zore oni što oblake boje a sjaj nose i njime se
ponose.

Potpisujem val koji se čuje dok osjeti hrid kojim
neke struje bruje. U oluji se razilazi onaj tko novim
stazama plovi i gazi.

Idemo u stilu da se boje vole, val o valu bore,
a nebo i more grle oni isti jedan drugom hrle.

Zalazak vide isti, vole ga i njeguju različiti u
drugom prepoznaju i skupa takvi
ostaju.

To ne prestaju..

U suton se spoje
siluete.. i oni što istim
pogled i srce osjete.

Oznake: #zalaskom isti