Mir ne dolazi naglo kao oluja,
već tiho, kao jutarnja rosa na listu.
Ne traži pažnju, ne viče, ne osvaja –
samo sjeda kraj tebe kad prestaneš juriti.
U toj tišini, gdje srce otpusti sve brige,
zagrli te kao stari prijatelj.
I shvatiš – nije svijet morao biti savršen
da bi tebi bilo dobro.
Dovoljno je da udahneš,
pogledaš oko sebe i kažeš:
"Ovo je moj trenutak."
A u tom trenutku –
miris kave lagano ispuni prostor.
Prvi gutljaj.
Toplina u dlanovima.
Tišina koja govori više od riječi.
Poput vala osjećaja na obali sreće,
trenutak stane uz šalicu kave,
gdje se svi mirisi i gušti spoje u tiho ‘sada’.
Srce zna taj osjećaj
koji traje, traje… i traje.
A pogled uz more,
mir i tišina –
sve tu postaje,
ali i ostaje.
I shvatiš:
ne treba ništa više.
Samo biti. Dišeš. Jesi.
I sve je dobro. 
Post je objavljen 27.09.2025. u 14:59 sati.