Postoje susreti koji griju...
Ponekad sretnemo ljude čije je prisustvo kao zraka sunca – ne zato što su glasni, sjajni ili uvijek nasmijani, već zato što zrače nečim dubokim, toplim i smirujućim.
Teško je to opisati, ali osjeti se odmah.
Ovaj tekst posvećen je baš njima – onima koji nose Sunce u sebi.
Sunce, u ljudskom obliku
Postoje ljudi koji u sebi nose Sunce.
Teško je to objasniti riječima.
Njihova prisutnost jednostavno razvedri dan – i nije to zbog lijepog osmijeha, iako ga često nose.
Oni imaju unutarnje biće koje zrači svjetlom. Nevidljivo, ali osjetno.
To svjetlo ne dolazi iz vanjskog sjaja, nego iz unutarnjeg mira.
To je mirna energija.
Topla, tiha, stabilna.
Kao da su povezani s nečim većim – i iz te povezanosti daruju sve oko sebe. Bez truda. Bez potrebe da im se išta vrati.
Ne traže pažnju. Ne žele priznanja.
Oni jednostavno jesu.
I upravo u tome je njihova snaga.
U toj lakoći postojanja.
U svemirskoj jednostavnosti davanja i sreće.
To je Sunce.
U ljudskom obliku.
Jedna misao za kraj:
“To su ljudi čija tiha prisutnost grije – bez riječi, bez buke. Samo su tu. I to je dovoljno.”
Post je objavljen 03.09.2025. u 18:49 sati.