Jer najljepše ljeto nije ono što prođe,
nego ono koje nosimo u srcu — zauvijek.
O ljetu koje nosim u srcu, iako se polako bliži kraj... ali najljepše je
O ljetu koje nosim u srcu,
iako se polako bliži kraj,
još uvijek gori vatra u meni,
što grije kad se svjetlo gasi.
Kod mene posebno mjesto ima
svaki šum, svaki sjaj sunca,
a zaron ostaje u srcu i mislima
kroz sve mjesece, bez kraja.
Pogled na more opušta, daje mir,
boje mi mislima plove kao naše
biserno, čisto, sjajno more.
Ljeto savršeno — to je...
Jer ljeto nije samo godišnje doba,
nije samo vrućina i dugi dan,
to je osjećaj slobode i radosti,
trenuci što zauvijek traju s nama.
Jel ga ti osjetiš? Ne govorim o vrućinama,
nego o onom što doživljavaš, osjećaš i misliš.
Ja jako... Pitam tebe, dragi blogeru, draga blogerice —
nosite li i vi to ljeto u srcu?
I dok jesen tiho korača prema vratima,
u srcu čuvam taj mali plamen sreće,
jer najljepše ljeto nije ono što prođe,
nego ono koje nosim u sebi — zauvijek.
( Imaš li i ti takvo ljeto koje ti još uvijek živi u mislima? Piši mi dolje u komentarima — voljela/volio bih čuti tvoje ljetne priče
Post je objavljen 15.09.2025. u 15:56 sati.