Oni koji svijetle tiho

Volim ljude koji ne nose maske.
Iste su kad ih svijet gleda i kad nikoga nema.
One koji znaju da je prava veličina u jednostavnosti.

Volim ljude čija prisutnost grije,
ljude čije riječi nisu oružje, nego most.
Ljude čije istine znaju zaboljeti, ali te ne izdaju,
jer znaju da laž ne gradi, nego ruši.

Cijenim ljude koji ne mašu diplomama i trofejima,
jer njihov najveći trofej je što znaju voljeti
i kad ih trebaš – tu su.
Znaju da posebnost nije u imanju,
nego u davanju.

Takvi ljudi su rijetki,
ali su najvrjedniji.
Uz njih ne moraš vagati svaku riječ,
jer čuju i ono neizgovoreno.
Uz njih možeš biti i slab i jak.

U svijetu igrokaza, oni su istina.
U svijetu lažnog sjaja, oni su tiha snaga.
U svijetu dokazivanja, oni te podsjete
da vrijednost već u sebi nosiš.

A kada ih sretneš – čuvaj ih.
Jer istina je rijetka.

Volim ljude koji ostaju ljudi
i kad ih život slomi.
Koji ne mijenjaju srce za oklop,
ni blagost za moć.

One koji biraju dobrotu,
ne zato što je lakše,
nego zato što znaju
da ono pravo nikad nije bučno.

Volim ljude koji znaju slušati –
ne da bi odgovorili,
nego da bi razumjeli.
One koji ne sude po trenucima slabosti,
već po hrabrosti da se ustane nakon pada.

Cijenim one koji se ne boje pokazati emocije,
jer znaju da suze nisu slabost,
već snaga koja teče iz dubine.

One koji znaju oprostiti,
ali ne zaboravljaju lekcije.
Koji mirno odlaze kad više nisu dobrodošli,
ne praveći buku,
jer njihova tišina govori više od riječi.

Takvi ljudi ne traže pažnju –
njihova prisutnost je dovoljna.
Ne trebaju priznanja –
njihova djela govore umjesto njih.

U svijetu koji prečesto slavi površno,
oni biraju duboko.
U svijetu brzine,
oni zastanu, pogledaju te u oči
i pitaju: "Kako si – zaista?"

I zato, kad ih sretneš,
ne uzimaj ih zdravo za gotovo.
Ne testiraj njihovu dobrotu,
jer nisu naivni – samo su izabrali vjerovati.

Čuvaj ih kao rijetku knjigu
u kojoj su stranice ispisane istinom,
jer takvi ljudi ne dolaze često,
ali kad dođu – ostave trag zauvijek.

Oznake: #oni koji svijetle tiho