Kad svane u meni

Ponekad, jutro ne dolazi samo kroz prozor. Nekad svane tiho, iznutra — u dahu, u sjećanju, u mirisu kruha i svjetlu koje se ne vidi, ali se osjeti. Ova pjesma je upravo o takvom jutru: onom koje budi dušu prije nego što dan počne.

Jutro

Najbolji osjećaj je kad
se stvara... kao jutro što
svoja krila nam otvara.
Ona paleta osjećaja da
na svitanju dušu oboji,
dok svjetlost tiho šapat broji
po zidovima snova, još toplih,
još neugaslih, još djetinjasto smjelih.

Mirisi kruha, tišina što diše,
prolazi hlad što s prozora kliže,
dok sunce u kapima rose
pjeva o novoj nadi što nose
ti trenuci kad sve je moguće —
kad dan i srce istim ritmom tuče.

I dok se svijet pomalo budi,
u meni svjetlost tiho sudi
svim tamama što noć je tkala —
jer jutro je pjesma, nježna i mala.



Jedna moja, baš takva:))

Oznake: #kad svane u meni