Tako nam ostaju one male riječi, šale osmijesi... Šačica dobrote i dan sunca što te grli s puno ljepote. Jer pjesme ritam te nosi dok lišće pada, vjetar lagano
piri, miris tebe tu širi. Pogled prema nebu čistom, slušam pticu koja mi pjeva dok se danom boja prelijeva. Jesen
granama šara ona se traži dan je topao kao proljeće a u mislima ljeto more i dodir sunca na plaži. I onda šapuću mi eto jesen je budi se.. Tratinčice se smiju one pune livade i nama su drage, od davnina i danas eto nam kitice za nas djecu, starije i mlade. Vidim lijepi nebom trag crtajući raznim ušrenim detaljima osjećamo onog tko nam je drag. Oko mene zaigrani dječji svijet a čuje se cvrkut kao i ptica let. One pjevaju u ritmu, opuštaju nas i tako idemo uz njihov glas.
Sve ima svoje jesen nam priređuje predstavu uz boje.. Lijepe su ove koje sad gledamo ali u svakom postoje neke koje čekamo.

U igri i branju cvijeća puno smijeha i zabave..
Priroda zna baš iznenaditi i bojom se poigrati. Okom zapaziti, njezin trag ostaviti..

Jesen u nama tko bi reko iznenađuje toplinom a veseli paletom boja, koja li će biti tvoja.

Oznake: #sunce zaigrano

Nikakvo pretvaranje ne može dugo potrajati. To što jesi vidi se. Udaljuje od dobrih, iskrenih i pravih duša. Ono što daješ ništa je a sve što si bio blijedi, gluma te tvoja izdaje. I sve što je bilo lijepo nestaje. Razmisli prije pretvaranja, radije reci što ti smeta i ako odlučiš makni se ali bolje na lijep način nego pretvaranjem, sve što je lažno otkrije se.

Oznake: #bez pretvaranja

Biti mlad se ne poklapa sa sezonom života. Biti mlad je zapravo stanje duha. Nema veze s time koliko svijec
ica ispušeš na svaki rođendan ili brojem bora na licu: sve je do volje, kvaliteta mašte, snage emocija. To je svježina duboke ljubavi prema životu. Ne stari se u skladu s vremenom koje imaš na leđima... ostariš kad počneš da zaboravljaš svoje snove. Kada više ne sanjaš, kad nisi korak ispred snova, kad nemaš neki novi cilj, izazov. Uvijek sanjaj tada ćeš usprkos godina uvijek biti mlad. To je stanje duha. Po tome ne stariš, imam godine ali se ne osjećam to je jako lijepa rečenica ali i uzrečica, istina je ali neka ostane naša mala tajna, pssst.
Zato se živi, uz snove je ljepše jer nikad te s godinama ne povezuju. A priču svoju snovi određuju i pričaju.

Oznake: .biti mlad

Jedan sunčan dan.. taman zagrijan i oblakom prošaran eto neke skice meni vedro i modro prostire se a tamo skupa sirena s ribom posebno razgovor vodi. Hoće da se sprema na put u slobodi. Što je sljedeće i ono se planira da zajedno kroz plavi svijet na putovanje u dubini se skriva. Sprema svoj put, ponijeti će malo toga, osmijeh i tek nešto lakog nema tu nego ono da se u društvu snađe i s ribom novi svijet pronađe.

Hoće da čuvaju leđa jedan drugom velikom kitu da nam pokaže koliko je moćan u svom obliku. Oni zajedno mogu, na sunčanje u svom stilu kao neku novu modu. Zajedno zaranjaju u mirnu slobodu.. Ah sirena se sprema zalaskom u skitnju, da osvoji još jedan dolazak sunca stazu koju zna bitnu, no on je nedostižan. Može samo da mu se iz mora divi. I Velik je poput beskraja i sunca jak ne da na sebe tako treba da se veličinom ponese i štiti onog pored, takav je njezin prijatelj. Ono govori, šalje nam poruke i crta nebom kao let ptica signalima upoznaje i ljepotom opušta. Pogled vedrog gušta... I maše na obali, tu je vidik pravi. Zajedno ostaju prijatelji stari.

Oznake: #priča plavog svijeta, NEBA, moraš, sjaj, riba, sirena, more, pogled vedrine, igra obrisa, poteza, boja nebom..

BESMISLENO JE
mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn... odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario.Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan. Okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio...Ne vjerovati u ljubav jer ti je neko nije uzvratio...odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan jer nisi uspio u svom prvom pokušaju !!!!

Oznake: #besmisleno

I idem tapkam, gradim što god radim volim da se iznenadim. Sam sebe stvaraš, nekog novog putem nađeš, a s nečim novim unaprijediš. Tražiš.. Put svoj slijediš..
Nekad me susretneš i pitaš se što li činim nije jasno drugima ali ja sam tu svoja ma što netko rekao. Kad si tu u stvaranju ne moraju da kuže. Moj svijet koji možda neki ne shvaćaju ali sviđa mi se i idem oslikavam svoju sliku. Bojam lik koji sve dok dišem neću završiti. To će biti slika koja će me oslikavati. Boje vedre.. A pišem i ostavljam svoj trag u ovom tmurnom, gorućem svijetu. Mogla bi danima, otvarati, listati i stranice bijele ispisati. One puno govore, život treba puninu, iskustvo, ljubav, uspomene i boje. Ono što volim, u onom u čemu se nađem tu gradim, bavim se i ispunimo trenutke sebe. I u meni boja jednostavnost i puno vedrine a svakakvog kroja tu ima dok tinja. Takva sam, ili to je to ok ili ne sam biraš.. i vjerujem da putuje se s razlogom ovdje, uči me, izgrađuje za nešto bolje. A kad te vuče u pisanju svašta otkriješ i onda sebe sve bolje upoznajem. I ...


Vjerujem da u svakome od nas ima nešto lijepo. Da pituramo, maštamo, da imamo osjećaja kao ljepotu koju sunce s morem spaja. Ako voliš život, život voli tebe. Treba se davati. Bez fige u džepu, bez kalkulacija . Stvarno lijepi ljudi su oni koji su zahvalni. Nema malih ljudi i malih priča. Vjerujem da
smo svi dovoljno veliki onakvi kakvi jesmo.

Što je bilo, bilo je. Izvuci najbolje iz svega i kreni dalje .. tu su putevi razni može biti krivi ali obuci nove cipele nemoj da te krivi kazni. Ciljaj i ... Slušaj svoj unutarnji glas. Poslušaj ti savjete drugih, ali postupi onako kako smatraš da je ispravno. Uvijek je odluka za bilo što tvoja, jedna i jedina ma kakva bila. U životu se može i čuti
mišljenje ali postupci su tvoji, moji.. odgovoran si za svoj već sljedeći korak.. i što mora bit će.

Cesta, put, smjer, grbav, ravan, krivudav.. ali tvoj je, Iznova budan, samo otiscima svojim i pišeš, i crtaš i dane brojiš.. Sliku usavršuješ do poteza koji Tebe tu uvijek utiskuje, pušta davajući posebno, primajući da se sjećamo. Neka bude lijepo.. kao pogled daleko, ili sunce koje se budi, a i ono dok zapada a u njemu u zagrljaj pruža se nova i ljubav i nada.:)))

Oznake: #cesta do ...

Možda kad puno toga prođeš u životu i otkriješ neke nove strasti, hobije, ispunjenja neke nove niti, nešto što kao pjesma ide i za to se trudiš, daješ, osmišljavaš i srcem ulažeš a jednostavno negdje moraš svoj svijet uklopiti. Nešto što je uvijek tinjalo iznutra, izražavanje, sastavljanje i razno u pisanju je uvijek bilo dio mene.. i eto me nekim ipak razlogom tu na blogu. Ništa nije slučajno a ceste života nas vode jedna drugoj a nekad i isprepliću i tu ispričaju zanimljivu priču. Sebe usidriti, ne samo to ali uz to zašto ne. Neki samo moj svijet, moj virtualni "dom" na blogu, moje carstvo pisanja, knjiga stvaranja i neka pretvaranja.. svega tu ima ali moraš se negdje pronaći u ovom svijetu ludila i drame, iluzije ali i deliuzije zato naći svijetlo i imati neki smjer jer u ovom svijetu
lako se izgubiš i postaneš
neki autsajder.

A opet evo me da maštam, sanjam da izgubim okrutnost vremena a stvaram neka kao naprimjer da cijeli život samo putuješ i nikad ne staješ. Zašto ne.. kao ja koja sam luda za morem da uvijek plivam i kopnu se ne vraćam jer moru pripadam a to prihvaćam.. u njemu prebivam. Letim dok izađem jer bez gravitacije se bolje snađem.

Eto ideje.. možda za nekih 20 i više godina to postane neka normala.. i to postaje avantura života prava.

Oznake: #pa tu mogu šta hoću

I onda naučiš živjeti .. Otvoriš oči i znaš da i poslije maglovitog jutra dan može biti predivan .. Mirišeš jutro kao lijek zahvalan što si živ i znaš da sve od tebe zavisi..
Moraš dopustiti danu da se dogodi.. da te boje dana nose i da svim vjetrovima prkose.

Neka bude ono što te u dan nosi sa snovima buđenjem se zanosi...
Imaš pravo da sanjaš
Ne daj im da te bude
Čak i neostvareni, lijepi su ti snovi
Tek takvi da poželim da još neko sličan tebi postoji..

O tim snovima šuti, možda se ostvare
Ne dozvoli da ih čuju oni koji bude te

Mnogo što moraš naučiti držati za sebe
Ono svoje najljepše
Ćuti i čuvaj najviše.

Ja čuvam tebe
najjače
Najglasnije
ćutim te
Čak te i ne pišem

O tebi ni riječi nikad,
A kao da sve o tebi je...

Oznake: tamo negdje

Koliko puta ste sebi rekli „bravo“? Koliko puta ste sebe pohvalili za dobro napravljen ručak, za dobro obavljen posao, za to što ste dobar roditelj, prijatelj, sugovornik ili prijatelj? Koliko puta ste sebe ohrabrili riječima „samo naprijed“, a koliko puta ste si rekli „nećeš to moći, nemoj ni pokušavati, odustani, nije to za tebe ili nisi ti za to…“?
Danas, za promjenu, recite sebi bar jednom „bravo“ i „svaka ti čast“, recite si ”HVALA ti”. Nekada nismo ni svjesni koliko smo divnih stvari u životu napravili, jer sjećanje na dobro nam nekako brzo izblijedi i izgubi važnost i sjaj. Ali to možemo promijeniti. Već danas.
n/a

Oznake: #uzdići se

Spotakneš se tako o nečovjeka, padneš,
streseš sa sebe iluziju, digneš se i .. kreneš dalje.
Čudno je kad odeš i ne vratiš se a u daljini čuješ
glas koji te poziva, zastaneš a vjetar donosi šapat
prošlosti... šapat vjetra koji zidove slama.. i onda
slijediš svoje ceste, krive i prave a onda praviš i
neke nove da saniraš stare. I opet sve je kao
trampolin malo letiš malo, skačeš a samo
ponekad padaš ali i to nadvladaš... zaborav ostaje
fin. Da se dočekaš i nove sporedne avanture
trebaš. A kad te primijeti pogled u pogledu osjeti.
Tu se kao u plesu zajedno leti i gleda svijet daleki.
Onaj tko vrijedi nikada ne pada u zaborav. Vrijeme
mu ne može ništa. Mjesto mu je posve nevažno.
Uvijek te prati. Uvijek je s' tobom, i kada ti izmami
osmijeh, i kada ti ukrade suzu....dio je tebe...

Oznake: #u korak istih

Svaka ljubav **mora dati, uzeti,** naučiti,
oprostiti, ** smijati se, ** plakati, biti! **

Oznake: #srce u listu, potom na kistu

U srcu mi stoje
jesenje boje
dušom ih slika
ljepotom moga lika.

Notama piše, jesenje
kiše dok sunce sija,
lišće šušti eko nama
naši gušti.@**))@**))

Oznake: #jesenska

Nosi me ta neka osobna crta pisanja, ona neodređeno,
neobično ludo apstraktno to je nekako urođeno
a to je ona čar i fora dok me moj stil nosi i oslikava tu sam
u pisanju sva tako i svoja. Uvijek iznova. Iluzija boja. Zapravo to
najviše volim kod sebe, dubine, visine beskrajnosti u jednostavnosti
s ljepotom jer za mene pisanje je ljepota njom stvaraš
neki novi svijet a možeš ispremiješati, vrtjeti, rolati, ploviti,
probuditi emocije, umjetnost, kulturu, sebe, uspomene,
kaos, povijest, kartu svijeta ma tisuće i suza i smijeha
nekog unutarnjeg planeta. Kreator bijele stranice, sam
si postavljaš i teme i granice. Štofa je tvoja sve ovisi
kakvog ćeš staviti kroja.. staviš malo miješanog mašte i
zbilje apstraktnog i veselog onog što se u svakom krije.
Isprepleteno, zbrkano, neki moj svijet, u snovima je
samo moj u nekim bojama, fluidnim pokretima neke
crte, potezi koje govore što vidim ja ili ti ali svakom
nešto svoje. Tvorac slike, tvorac tona ona neka ljepota
misaona. Neki ga teško kuže ali meni je to zanimljivo
apstraktno i slobodno. Uvijek nešto novo hip hop
rima, funny time nema tu drame quinna. Tu sam za
ono što jesu, tu sam za moje opuštajuće trenutke,
duša piše BlueRose veselice:)))))))))))))))))))))))))

I malo rođendanska..

I jednom ljepotanu koji danas slavi rođendan,
neka mu je svijet prošaran ljepotom radosti,
zdravlja i sreće kao ljubavi najveće!!!!!!!! :DDD

Oznake: #beskraj, prostrnstva poput, neodređeno, apstraktno, rima moj stil, Hip Hop, funny time, opušteno, kreator svog kutka, vođena nekog trenutka... i rođendanska veselooo...

Kada je Bog stvarao ženu.
Stvori je od latica ruža.
Da bude krhka i nježna.
Stvori je od oblaka.
Da bude čarobna i snena.
Stvori je od sunca i kiše.
Da može da blista i suze da briše.
Stvori je od predivne duge.
Da zna da nosi poneke tuge.
Stvori je od pepela i praha.
Da zna biti hrabra do posljednjeg daha.
Bog stvori ženu,krhku a tako savršenu.
n/a

Oznake: #stvaranje ljepote, snažna, jaka, velika, lijepa, latica ruža, ljubav

Ne otvaraj svoju dušu svima, vec
samo onima
koji mogu da je razumiju. I to je iskustvo kojeg
moraš proći, i potrudiš se da dva put ne prođeš
isto. Ako si izgubio nekoga zato što si bio to što
jesi, nisi izgubio ništa. Ako si nekog izgubio zbog
toga jer si bio svoj, znači da nije za tebe, za tvoj
životni put. Više puta zna biti da upoznaš nekog i
prođete puno pregaženih koraka, raznih priča i
stanica koja se nakon nekoliko godina razdvajaju.
Pita se jel bio to ispit, kušnja. Čemu toliko
proživljenih trenutaka a onda poslije gotovo stranci.
Ono što je lažno se otkriva prije ili poslije. Sad me
više ne zanima ali prije je bilo brdo upitnika. Sve je
s razlogom, neki izađu ranije jer nisu za moje stanice.
To je sasvim u redu. Kad tad pogled se razbistri, i
više nisi isti a pokušaš da ne nasjedaš, iskustvo
te mijenja. Jednostavni i slični se nađu, razumiju
isti jezik pričaju i kuže se. Imaju iste poglede na život.
Takvi svijetle, očima prepoznaju a srcem i dušom osjete.
Nema tu neke formule, samo bez muljanja, ili jesi ili nisi
ili nađeš onog s kim se kužiš ili ne. Tako to bude ali dušu se čuva.
Jer na kraju svega,

Divim se ljudima koji imaju hrabrosti biti ono što jesu. Bez maski. Bez pretvaranja.
Osjećajni ljudi kroz život hodaju na vrhovima prstiju i nikog ne uznemiravaju.
Najvažniji izvor energije u našim životima ostaje ljudska toplina.
A moju dušu može dodirnuti samo netko sličan meni.

Duša je slikar bez kista.

Oznake: #osjetljivo je.. hodaj u korak sa mnom

Taj moj svijet mali je i tih a u njemu ide rima,
vesela ekipa riječi koja skače da slaže stih ma
svoju ekipu i poneki mali krik. Tek počnem a ono
se slaže u tren evo stvorene poezije, čestitke koja
se srcem izlaže. One se stvore lako kad srcem se
piše i eto skoka na najviše. Iz ljubavi poezija kao
osmijeh, otvori ruke, evo me tu bez imalo
muke. Nek se čuje i zvuk želim ti sretan ploveći
put. Neka te moja riječ grli a stih tebi hrli dok
poezija k tebi dođe znat ćeš me bolje nego što
se može. Onaj tko me bolje zna, zna da sam
poetična ali mogu ja i prozu jer sve to vraća
simbiozu. Slušaj srcem jer ono vodi kad stvaram
plovim, letim, vrludam, dok čudom tražim i svoj put
srca nalazim. Ja u stihu mlada ka uvik, vodi me
balada prvih i drugih. Samo poezijom se krećem
kad dušom tu slijećem.

Poetry by the sea:)))

Oznake: #ja u stihu, poezijaslaže, rima, gušti, ljubav, žar, srce nalazim..

Volim smiješak očiju, onaj koji zrači dok sjaj tvoj je najjači. Smijeh me grije dok drugog opija. Smijati se volim to je prirodno, od mene to krene a to najviše kod sebe izrazim dok i kod drugoga spazim. Pričaj mi i osmijeh me osvoji. Toplo se srce smije. Tvoj me pogled kroz razvučene usne zavjese miče a sunce izvuče. Onda onaj osjećaj uz blagi i topli glas uvuče se u mene, u nas. Zato smijeh nas spaja, duša se otkriva a suze zaliječi dok jedino radosnice mogu tu poteći. Zato smijeh neka vas krasi, jer to je ono što ljepota prava znači. Uz vedar pogled i oči razvuku se usne a smijeh je antistres i najbolji prirodni dar, poklanjaj ga svaki dan. Nema tu ni veličine, ni tempa samo se traži taj osvježavajući osjećaj i dar. Kreni, danas je svjetski dan smijeha, zato smijte se što više i jače. Zdravlje će vam reći hvala, navrati opet. I ja se smijem čim mi je prilika i to ne samo danas. :DDD

Jedan od mnogih..

Oznake: #samo smijeh

Dođu tako neki dani kad mi samo
umor izlazi vani, i ne znam zašto misli,
su poput role i vrte se i lete, rade, sudaraju se
i onda zasićeno od nekih stvari, mora se
promijeniti i u glavi i onda opet bacim u petu
da uđem u trag nekom svom svijetu. Ponovno rad
na sebi i nekad okrenuti ploču zbog sebe. Umorna
od ove besmislenosti, pritiska i ludosti,
hoće li napokon moje vrijeme kao da i ono
puca, puca jer traži se, promijene govore a nekad
i urliču, guše od toga što ne vidimo a gledamo.
Sve je tu, a taj sjaj nema istu jačinu ali trudim se
i dalje isto vidjeti i tome vjerovati. Otvaram sve više
oči, trudim se gledati sunce iza oblaka. Otvoriti
uvijek onaj prozor u sebi, gledati prema suncu.
I naći u sebi veliku dozu ispunjenosti onim što me
gura, jer sve što možeš i jedino što ima smisla je u
sebi pronaći svijetlo a mislim da ga svatko posjeduje
ako dođe do njega. Sam sebi moraš biti poticaj i sunce,
i neki put za naprijed. Ako se zapustiš na tom putu, težak je
povratak. I kad nije lako, zadirati u svoju dubinu
tražiti neku svoju nit jer u sebi nosiš sve. I muke i
radosti, i bol i smijeh sve nas oblikuje. Sve nas
stvara. Nekad, neki dani takvi budu otvoriš dušu
nekad tu i pada kiša i vjetrovi pušu ali na kraju se sunce
zapali i sve ozari. Tada je svrhovito bilo i pasti i dič se jer
i to sve život je. Da se vidi vrijednost moramo osjetiti
kako je pasti a onda imati toliko snage i volje i diči se.
To sve za čovjeka je.
Sve to je rast.. nekad smo krhki a nekad ne ali to sve
priča je puna emocija i raznih dragulja koja se u čovjeku
šulja. Ima tu i mreža koja nekad nas grabi a nekad pušta
treba isplivati na površinu iz gušta. Neka te svijetla dubine
kao i sunca uvijek tjera, zato si stvoren da te vodi svjetlo na
kraju tunela. Nakon malo oblaka i pokojeg pljuska prirodno je
da i sunce opet otvori svoje ruke i zablista tako nam dođe
ususret. Zato kad ti delfin jedan mali dio lipote pokaže lipše
je i draže. Osmjeh je ono malo ali veliko remek djelo tebe:))))))

Oznake: izvadi svoje sunce, budi sjaj, sam sebi, podari si i prodri u dubinu sebe, svijetlo i sl.

I kad gledam sve ovo što se događa, svijet poprima neke boje koje se uzastopno mijenjaju a prkose vremenu, od malo prije korone, do ovo poslije kad je nastupilo sve opće korona ludilo pa ludilo ljudi i na kraju
prava apokalipsa poplave, požari, potresi, prevelike suše i svega i svačega. Sve je ovo ove godine eskaliralo i kroz ovo, nas oblikovalo a iz ovog vremena i nas, ove promijene, velike promijene su i nas dosta promijenile. Promijene koje nas stresiraju ali učvršćuju da ne primamo sve olako, da
živimo ovaj trenutak 100 posto, živcira ali što ne možeš promijeniti mijenja te
i ideš u novi dan. Drugačiji. Na nešto otupiš i oglušiš na drugo zaoštriš i zaiskriš. Ništa nas ne čeka već sve leti i juri a tako smo i mi ljudi užurbani obitelji, poslom i nekim obavezama a malo onog ostalog sa strane što ostane. Mi trebamo s ovime sada koračati i ususret boljemu ići. Nije lako ali jedino želeći nešto mijenjati ali i gurati svoj smisao i svijet možeš se kretati u toj ludoj zavrzlami vremena. Treba sada zbog svega što se dešava ponovo čovjeka educirati ali
i novom dobu prilagoditi ali samim time prema ovom sada mijenjati i usporiti,
vratiti prirodu pronaći sebe. Vratiti ono u što smo vjerovali a vrijedilo je. Bog je dao čovjeku prirodu da s njom živi i preživi ali priroda je sve kao što vidimo, nekad daje nekad ne. Moramo i mi poraditi da nam ne sve ode jer uz puno slobode i ljepote čuvati ka zlato ovo sve što nam je dato. Da ne eskalira i sve se izgubi a malo treba čuvajmo životne darove neba. Čovjek može da spasi ali i da uništi a priroda pati, kao što smo često i sami svjedoci. Budimo jedni za druge
kao nekad. Čuvajmo jedni drugima leđa, ako nećeš dobrim, bolje nemoj nikako. Pomoć, lijepa riječ, savjet, tu sam kad je potrebno bilo bi dovoljno jer dobro je činiti dobro. Samo se prisjetimo i vratimo korijenima, vratimo vrednotama što čini smisao postojanja. Osjećaj za drugog, tad će i životni put biti bolji. Budi onaj koji se konstantno bori. I osim samog sebe I s drugim postoji. I da sve ovo prestane i
čovjek postane dio prirode a ne protiv prirode. Da se stopimo i ujedinimo a tako volimo, poštujemo, vjerujemo i da nas sitnice povezuju. Jer čovjeku je potrebna toplina a tada se mir stvara i osjećaj lijepog. Bit pravog ugođaja.
Nadamo se da će jednom opet tako biti... Ne volim se vračati jer to nema smisla ali uspomene i ta vremena u nama žive zato se srcem vraćamo jer srce priželjkuje. Pa neka limenost stane a čovjek opet svoj postane.

Bez stiha ne može, kad me vuče da i ti osjetiš ono što ti se poručuje. Ne gubi razigranu sebe, ono si što se zagrebe a dubinom srca povede. Sunce nam više grije, u život nove iskre nosi jer lipota se rađa a ljubav unosi više sklada. Pjevaj da se osjeti i čuje života balada. Budi luckasta, lijepa i mlada da te crtaju notne niti a smjeh crta
dok u tebi vrije nada. Vedra, vesela i blaga..:))


I jedan prikladan citat na koji sam naišla:

"Napravljeni smo od mesa, a moramo živjeti kao da smo od željeza."

Freud

I ne dajmo željezu da prevlada jer će humanosti nestati i ljudska ljepota.

Oznake: #iz vremena

Kava ima svoj dan dok ju ispijam
tada guštam i lijepo se opuštam.
U društvu je draža ali kada ju pijem
sam uz nju slađa. S njom društva
ne fali a uz nju se okupi i lijepo
provede. Najviše volim onu
prvu jutarnju s mirisom koji govori
i toj se posebno ne odoli. Gorka ili
ne s njom zaboravi i u tom se trenu
pozabavim. Budim se da ju pijem a
nekad me dan dovede da se razbudim
uz šalicu dobre fine kave ali to su oni
mali gušti a veliki trenuci kad mi paše.
Stvorena da na suncu, moru ili kući u
svakom se nađe da bude lipše i draže.
Zato biraj s kim i kada piti finu dobru
koju ćeš pamtiti. I neka traje čašica razgovora
uz kave...;))

Happy coffee day!

Volim kavu jer...*nastavi rečenicu* Slavi se najpopularnije piće na svijetu i slave se svi ljudi koji nam omogućuju da uživamo u kvalitetnom proizvodu svaki dan: od poljoprivrednika uzgajivača kave do barista.

Tko sve voli kavu? Pa za početak naš mozak!
Mozak voli kavu jer ona potiče naše pamćenje, budnost i koncentraciju. Brže reagiramo! Ako bismo željeli zvučati profinjeno, rekli bismo da kava blagotvorno djeluje na kognitivne izvedbe ljudi, a to čini zahvaljujući kofeinu.

Ona ima svoje dobrobiti, ali i stvari na koje treba pripaziti pri ispijanju. Sve je dobro dok je umjereno. Kraljica napitaka.. S njom se često družimo pa zašto ne bi recimo znali više o njoj i o njenom slavnom danu:))) Tko ju pije s njom se često susreće..

Oznake: #kava s guštom