I kad gledam sve ovo što se događa, svijet poprima neke boje koje se uzastopno mijenjaju a prkose vremenu, od malo prije korone, do ovo poslije kad je nastupilo sve opće korona ludilo pa ludilo ljudi i na kraju
prava apokalipsa poplave, požari, potresi, prevelike suše i svega i svačega. Sve je ovo ove godine eskaliralo i kroz ovo, nas oblikovalo a iz ovog vremena i nas, ove promijene, velike promijene su i nas dosta promijenile. Promijene koje nas stresiraju ali učvršćuju da ne primamo sve olako, da
živimo ovaj trenutak 100 posto, živcira ali što ne možeš promijeniti mijenja te
i ideš u novi dan. Drugačiji. Na nešto otupiš i oglušiš na drugo zaoštriš i zaiskriš. Ništa nas ne čeka već sve leti i juri a tako smo i mi ljudi užurbani obitelji, poslom i nekim obavezama a malo onog ostalog sa strane što ostane. Mi trebamo s ovime sada koračati i ususret boljemu ići. Nije lako ali jedino želeći nešto mijenjati ali i gurati svoj smisao i svijet možeš se kretati u toj ludoj zavrzlami vremena. Treba sada zbog svega što se dešava ponovo čovjeka educirati ali
i novom dobu prilagoditi ali samim time prema ovom sada mijenjati i usporiti,
vratiti prirodu pronaći sebe. Vratiti ono u što smo vjerovali a vrijedilo je. Bog je dao čovjeku prirodu da s njom živi i preživi ali priroda je sve kao što vidimo, nekad daje nekad ne. Moramo i mi poraditi da nam ne sve ode jer uz puno slobode i ljepote čuvati ka zlato ovo sve što nam je dato. Da ne eskalira i sve se izgubi a malo treba čuvajmo životne darove neba. Čovjek može da spasi ali i da uništi a priroda pati, kao što smo često i sami svjedoci. Budimo jedni za druge
kao nekad. Čuvajmo jedni drugima leđa, ako nećeš dobrim, bolje nemoj nikako. Pomoć, lijepa riječ, savjet, tu sam kad je potrebno bilo bi dovoljno jer dobro je činiti dobro. Samo se prisjetimo i vratimo korijenima, vratimo vrednotama što čini smisao postojanja. Osjećaj za drugog, tad će i životni put biti bolji. Budi onaj koji se konstantno bori. I osim samog sebe I s drugim postoji. I da sve ovo prestane i
čovjek postane dio prirode a ne protiv prirode. Da se stopimo i ujedinimo a tako volimo, poštujemo, vjerujemo i da nas sitnice povezuju. Jer čovjeku je potrebna toplina a tada se mir stvara i osjećaj lijepog. Bit pravog ugođaja.
Nadamo se da će jednom opet tako biti... Ne volim se vračati jer to nema smisla ali uspomene i ta vremena u nama žive zato se srcem vraćamo jer srce priželjkuje. Pa neka limenost stane a čovjek opet svoj postane.

Bez stiha ne može, kad me vuče da i ti osjetiš ono što ti se poručuje. Ne gubi razigranu sebe, ono si što se zagrebe a dubinom srca povede. Sunce nam više grije, u život nove iskre nosi jer lipota se rađa a ljubav unosi više sklada. Pjevaj da se osjeti i čuje života balada. Budi luckasta, lijepa i mlada da te crtaju notne niti a smjeh crta
dok u tebi vrije nada. Vedra, vesela i blaga..:))


I jedan prikladan citat na koji sam naišla:

"Napravljeni smo od mesa, a moramo živjeti kao da smo od željeza."

Freud

I ne dajmo željezu da prevlada jer će humanosti nestati i ljudska ljepota.

Oznake: #iz vremena