Spotakneš se tako o nečovjeka, padneš,
streseš sa sebe iluziju, digneš se i .. kreneš dalje.
Čudno je kad odeš i ne vratiš se a u daljini čuješ
glas koji te poziva, zastaneš a vjetar donosi šapat
prošlosti... šapat vjetra koji zidove slama.. i onda
slijediš svoje ceste, krive i prave a onda praviš i
neke nove da saniraš stare. I opet sve je kao
trampolin malo letiš malo, skačeš a samo
ponekad padaš ali i to nadvladaš... zaborav ostaje
fin. Da se dočekaš i nove sporedne avanture
trebaš. A kad te primijeti pogled u pogledu osjeti.
Tu se kao u plesu zajedno leti i gleda svijet daleki.
Onaj tko vrijedi nikada ne pada u zaborav. Vrijeme
mu ne može ništa. Mjesto mu je posve nevažno.
Uvijek te prati. Uvijek je s' tobom, i kada ti izmami
osmijeh, i kada ti ukrade suzu....dio je tebe...