~°.Rose Ocean.°~

Izvadi svoje sunce

Dođu tako neki dani kad mi samo
umor izlazi vani, i ne znam zašto misli,
su poput role i vrte se i lete, rade, sudaraju se
i onda zasićeno od nekih stvari, mora se
promijeniti i u glavi i onda opet bacim u petu
da uđem u trag nekom svom svijetu. Ponovno rad
na sebi i nekad okrenuti ploču zbog sebe. Umorna
od ove besmislenosti, pritiska i ludosti,
hoće li napokon moje vrijeme kao da i ono
puca, puca jer traži se, promijene govore a nekad
i urliču, guše od toga što ne vidimo a gledamo.
Sve je tu, a taj sjaj nema istu jačinu ali trudim se
i dalje isto vidjeti i tome vjerovati. Otvaram sve više
oči, trudim se gledati sunce iza oblaka. Otvoriti
uvijek onaj prozor u sebi, gledati prema suncu.
I naći u sebi veliku dozu ispunjenosti onim što me
gura, jer sve što možeš i jedino što ima smisla je u
sebi pronaći svijetlo a mislim da ga svatko posjeduje
ako dođe do njega. Sam sebi moraš biti poticaj i sunce,
i neki put za naprijed. Ako se zapustiš na tom putu, težak je
povratak. I kad nije lako, zadirati u svoju dubinu
tražiti neku svoju nit jer u sebi nosiš sve. I muke i
radosti, i bol i smijeh sve nas oblikuje. Sve nas
stvara. Nekad, neki dani takvi budu otvoriš dušu
nekad tu i pada kiša i vjetrovi pušu ali na kraju se sunce
zapali i sve ozari. Tada je svrhovito bilo i pasti i dič se jer
i to sve život je. Da se vidi vrijednost moramo osjetiti
kako je pasti a onda imati toliko snage i volje i diči se.
To sve za čovjeka je.
Sve to je rast.. nekad smo krhki a nekad ne ali to sve
priča je puna emocija i raznih dragulja koja se u čovjeku
šulja. Ima tu i mreža koja nekad nas grabi a nekad pušta
treba isplivati na površinu iz gušta. Neka te svijetla dubine
kao i sunca uvijek tjera, zato si stvoren da te vodi svjetlo na
kraju tunela. Nakon malo oblaka i pokojeg pljuska prirodno je
da i sunce opet otvori svoje ruke i zablista tako nam dođe
ususret. Zato kad ti delfin jedan mali dio lipote pokaže lipše
je i draže. Osmjeh je ono malo ali veliko remek djelo tebe:))))))