Tako nam ostaju one male riječi, šale osmijesi... Šačica dobrote i dan sunca što te grli s puno ljepote. Jer pjesme ritam te nosi dok lišće pada, vjetar lagano
piri, miris tebe tu širi. Pogled prema nebu čistom, slušam pticu koja mi pjeva dok se danom boja prelijeva. Jesen
granama šara ona se traži dan je topao kao proljeće a u mislima ljeto more i dodir sunca na plaži. I onda šapuću mi eto jesen je budi se.. Tratinčice se smiju one pune livade i nama su drage, od davnina i danas eto nam kitice za nas djecu, starije i mlade. Vidim lijepi nebom trag crtajući raznim ušrenim detaljima osjećamo onog tko nam je drag. Oko mene zaigrani dječji svijet a čuje se cvrkut kao i ptica let. One pjevaju u ritmu, opuštaju nas i tako idemo uz njihov glas.
Sve ima svoje jesen nam priređuje predstavu uz boje.. Lijepe su ove koje sad gledamo ali u svakom postoje neke koje čekamo.
U igri i branju cvijeća puno smijeha i zabave..
Priroda zna baš iznenaditi i bojom se poigrati. Okom zapaziti, njezin trag ostaviti..
Jesen u nama tko bi reko iznenađuje toplinom a veseli paletom boja, koja li će biti tvoja.
Igra sunca
Oznake: #sunce zaigrano
