Ne otvaraj svoju dušu svima, vec samo onima
koji mogu da je razumiju. I to je iskustvo kojeg
moraš proći, i potrudiš se da dva put ne prođeš
isto. Ako si izgubio nekoga zato što si bio to što
jesi, nisi izgubio ništa. Ako si nekog izgubio zbog
toga jer si bio svoj, znači da nije za tebe, za tvoj
životni put. Više puta zna biti da upoznaš nekog i
prođete puno pregaženih koraka, raznih priča i
stanica koja se nakon nekoliko godina razdvajaju.
Pita se jel bio to ispit, kušnja. Čemu toliko
proživljenih trenutaka a onda poslije gotovo stranci.
Ono što je lažno se otkriva prije ili poslije. Sad me
više ne zanima ali prije je bilo brdo upitnika. Sve je
s razlogom, neki izađu ranije jer nisu za moje stanice.
To je sasvim u redu. Kad tad pogled se razbistri, i
više nisi isti a pokušaš da ne nasjedaš, iskustvo
te mijenja. Jednostavni i slični se nađu, razumiju
isti jezik pričaju i kuže se. Imaju iste poglede na život.
Takvi svijetle, očima prepoznaju a srcem i dušom osjete.
Nema tu neke formule, samo bez muljanja, ili jesi ili nisi
ili nađeš onog s kim se kužiš ili ne. Tako to bude ali dušu se čuva.
Jer na kraju svega,
Divim se ljudima koji imaju hrabrosti biti ono što jesu. Bez maski. Bez pretvaranja.
Osjećajni ljudi kroz život hodaju na vrhovima prstiju i nikog ne uznemiravaju.
Najvažniji izvor energije u našim životima ostaje ljudska toplina.
A moju dušu može dodirnuti samo netko sličan meni.
Duša je slikar bez kista.