JOŠ UVIJEK
slika: digital art
Još uvijek obilazim malu kućicu u Trnju, provezem se mojim uskim ulicama, pogledam je, uvučena je od ceste i ne vidi se kao što se ni ja nisam vidjela dugi niz godina pa ni sada.
Još uvijek obilazim te neke davne adrese mog života, prođem Utrinama, pogledam prozor gdje se nekad živjelo i disalo, prozor sa kojeg sam sedam godina gledala kao ptica iz zlatne krletke: neslobodna, sama, bogata i tužna.
Proći ću po još jednoj ulici i pogledati moj mali balkon koji više nije moj, to je sad balkon gdje stoji neka druga žena i udiše miris lipa koje su me toliko opijale, da su me zaluđivale svojim mirisom.
Pitam se, opija li i nju taj miris lipa i ovog lipnja, pitam se vidi li i ona moj Mjesec sa mog balkona kako raskošno baca ono svoje svjetlo i raspaljuje maštu?
Proći ću jednom i po toj ulici, toj mojoj zadnjoj životnoj adresi gdje sam ostavila srce...
Sada neke druge ulice pamte moje korake, sada neki drugi javori uvlače svoje grane u mene, sada isti Mjesec obasjava jedan drugačiji prozor bez balkona i žali kao što moje tužno srce još uvijek ne može srasti s ovim mjestom, a ti mi, dragi, srce pokopaj tamo gdje je najviše voljelo.
Rečenica koja zadire u velove ispod nečega, rečenica koja prolazi ispod radara života i spaja se sa nevidljivim, dok se odsutnost ne ispuni u prisutnost.
napisano: 14.06.2019. u 17:11h, iz moje 18. zbirke "MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-287-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
SREBRO I BISERI
slika: digital artist
Kraj je jednog lijepog dana, na registarskoj pločici mog auta su magični brojevi i dva slova, a iza mirnog čela vedre misli, vedre igre i Sunce u oku.
Večer je zaogrnula srce koje leži na dnu oceana, uronjeno je u svoje dno, a na dnu čaše pokriveni led ocrtava tvoje ime, magija plavih očiju još uvijek donosi roj misli i želja, dok ja čekam da noć dobije svoju tamnu boju i svoju punoću.
Na tamnom oltaru noći pogled tiho luta, planete rotiraju svojim elipsama, a iz sve tamnijeg kuta noći stiže moć susreta plavog oka sa svojim srcem.
Danas je takav dan, dan za sjećanje na tvog izgubljenog anđela, srebro i biseri obasjavaju usnulu panoramu grada i mi nismo sami.
Okreni se na desni bok, utoni u san, a dok noć dobiva sve tamniju boju, ti me čuvaj i sanjaj.
napisano: 29.11.2008. u 20:28h | na portalu iskrica weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=277538
i 25.09.2011. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=68925
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
SVJETLO ŠTO SPAVA U NAMA
slika: digital art
Slučajno su nam se isprepleli snovi noćas, možda od trzaja srca ili po nekoj tajanstvenoj šifri duše i n e znam, ali padala su pitanja kao zlatne zrake Sunca, bez odgovora.
Rekli su mi noćas da obučem pjenu i odšetam do mirnog jezera kroz visoke trave i sunčane zrake.
Rekli su mi, da me nečije oči prate izdaleka, lagano im pogled klizi niz moj vrat, rekli su mi da ne gledam leptire i njihovu jutarnju igru, rekli su mi puno toga.
Šutjela sam.
Riječi donose ratove, nije bilo svjetla, grad je bio u mraku.
U svakoj dubini duše nešto tiho spava, miruje, taj snop svjetla koji obasja čitavo biće, lice, cijeli Svemir i kad ga trošim u malim dozama, ne vidim to svjetlo.
Bez žurbe, obučena u pjenu, došla sam do mirnog jezera tvojih obala i izronilo je to svjetlo što spava u nama.
Bila je to ljubav.
napisano: 18.01.2008. u 12:55h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=219225
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
D U H O V I
slika: digital art
u noći su tu
i lelujaju oko nas,
svijaju se
kao jesenja magla
i – šute
napisano: 03.11.2017. u 09:20h, pjesma je iz moje 14. zbirke poezije
"RUŽA MOG SRCA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-3554-146-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
OPROSTI
slika: digital art
Oprosti, što u odlutalom danu
od tvog snježnog daha
sad dodirujem nečije tuđe lice i njegovu kosu,
oprosti, što te nisam
odtugovala kako treba,
oprosti, jer ću umrijeti smrću sjene
i prije toga ti napisati pismo o tome
koliko si me volio.
Oprosti, što sam te pokrivala valovima mora
i zato što sam dodirivala
po strunama tvog života neke teme
od čega i gromovi zanijeme,
oprosti, što sam te čekala
u gradu južnog vjetra
i što odlazim bez riječi,
jer sam mjesecima
bila vjerna nekoj slaboj točki,
a ti bosonog i bijedan,
mislio si da sam
tvoje duše samo sjena.
Sačuvaj taj plamen,
da u vječnost gleda
i na usnama neke druge
neka pobijedi tog svjedoka,
dok ću ja zaploviti
sjevernim morem moje ljubavi
i otisnuti moju životnu jahtu
s udaljenog doka.
Bez glasa nestajem,
jer sam usnama dodirnula kožu
gdje se ne mogu zavući
onda kad mi je hladno
i ne želim tvoju naklonost ovih dana,
jer mi više nisi u modi,
a tvoje usne ne želim ljubiti gladno.
Iza leđa od granita
umorna sam od ovih snova
koji mi najavljuju život
bačen u apetite tame...
ti si mnogo više učinio
od zore novog dana
i vratio si me
na početke mene same.
I sad ću filozofski završiti ovu priču o nama,
dok pamtim naš susret
kad si me kupio slatkoćom,
a vrijeme je od onda do sada
između nas satkalo mnogo laži
što se izgovaraju lakoćom.
Nedorečena sam u svom plavom snu
i o priči što su je neživi pričali
iz doba kad si crno vino pio
i.... hvala ti, moj mrtvi šapate,
što si ipak u jezeru ljubavi
jasne poruke od mene krio.
napisano: 11.05.2005. u 13:57h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=53449
i 09.06. 2009. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/oprosti-mi-sto-odlazim
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2016/03/1632010017/oprosti-mi-sto-odlazim.html
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #
TE ČUDNE TAMNE NOĆI
Dobila sam priznanje, moj tekst "TE ČUDNE TAMNE NOĆI" poslan je na 13. međunarodni natječaj za kratku priču, odlomci iz neobjavljenih romana i misaoni tekstovi i rezultati projekta IZA PROZNIH VRATA, osvojila sam 5. mjesto za kratku priču: Jadranka Varga, TE ČUDNE TAMNE NOĆI
slika: digital art
Postoje te neke strune koje vibriraju nekim posebnim frekvencijama ispod našeg slušnog sustava. Postoje te neke čudne noći kad se izgubljene duše skupljaju pa lutaju među živima i to su te neke noći kad se čudna bića pojavljuju s One strane pa u živi svijet zakorače i javljaju se živom čovjeku.
slika: digital art
To su te manifestacije koje se kriju, ali se ipak nekima i objavljuju. Možda nekima tek kroz snove, jer “snovi su neotvorena Božja pisma”, a kroz njih može biti protkana latentna bol koja nekad čovjeka prati i u stvarnosti.
slika: digital art
Ponekad se na licu pojave neke čudne nijanse čak i po bijelom danu pa kad se pogledam kao da vidim onu neku mene iz nekog prošlog života kako me gleda iz mene same ove koja sam danas.
slika: digital art
Ponekad se u očima pojave neke sjene, dok se šminkam pa se zagledam dublje u te moje oči i kao da propadam negdje duboko, u neki drugi svijet, onaj neki tamni svijet dubokih šuma gdje se ne čuje ni ptičji pjev niti se čuje šum lišća.
slika: digital art
U toj tamnoj šumi je sve tako mirno i sablasno tiho, ali vidim sjene kako lelujaju prema jezeru straha otkud ne odlazi nitko, već mu se vraćaju samo lutajuće duše koje nastanjuju tlo gdje bi trebale biti zakopane.
slika: digital art
Izgubljena duša ide polako kroz šumu prepunu magle i ogoljelog drveća noseći u ruci svjetiljku, da joj pokaže put, ali put ne nalazi, već inercijom ide prema jezeru straha otkud se više nitko ne vraća.
slika: digital art
Ponekad mi se u mislima pojave slike nekih događaja u kojima nisam bila, ali sam sudjelovala u nekom od života: visoka stijena pada duboko u ocean koji šumi ispod nje svojim velikim valovima, a iz njih me zaziva sirena zelene kose i dubokih plavozelenih očiju gledajući me svojim opčinjavajućim pogledom i mameći me da joj se pridružim.
slika: digital art
Nije mi jasno zašto sirena želi, da joj se pridružim kad je poznato, da sirene svojom zavodljivom pjesmom zovu samo mornare, a ne žene koje stoje na visokoj stijeni i gledaju u oceanske dubine.
slika: digital art
…a ponekad vidim nju… tu čudnu i prelijepu ženu, pun Mjesec je iza nje, tamnoplava noć je prekriva kao najljepši baršunasti plašt, a njene oči tako zagonetno plave govore, dok joj usne šute i pozivaju me.
To je vila noći koja leprša u ljetnim tamnoplavim noćima puštajući vesele krijesnice i mameći ljude da joj se pridruže, ali samo šutnjom i tišinom.
https://blog.dnevnik.hr/lepeze-slike-uspomene/2021/02/1632322494/te-cudne-tamne-noci.html
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
MOJA NOVA KNJIGA "MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA"
ISBN 978-953-354-287-4
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
Dragi moji čitatelji,
moja 18. knjiga „Marioneta iz prošlih vremena“, je knjiga proze i nastala je u razdoblju od 2010. do 13.05.2021. To je posebna zbirka proze i obuhvaća istinite priče iz mog osobnog života koje su pisane u tom razdoblju i koje me vraćaju onim temama što me zaokupljaju, a to su teme o životu, snovima, osobnim doživljajima, ulasku u moj tajni svijet mašte i snova pa mislim, da ću i tim istinitim životnim pričama uspjeti doći do srca i duše mojih dragih čitatelja.
Recenzenti ove zbirke su moja draga prijateljica Anđa Jotanović, književnica iz Rijeke i dragi prijatelj dr. Zlatan Gavrilović Kovač, književnik iz Australije koji su nepogrešivo dodirnuli samu bit onog što sam htjela poručiti i reći ovom knjigom „Marioneta iz prošlih vremena“.
Jadranka Varga,
Zagreb, 23.01.2021.
"Nova knjiga na portalu https://digitalne-knjige.com/
"Marioneta iz prošlih vremena", Jadranke Varga
Digitalnu knjigu "Marioneta iz prošlih vremena", Jadranke Varga, predstavit ćemo uz pomoć recenzije knjige:
OSVRT NA KNJIGU
"MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA"
JADRANKE VARGA
"Pročitavši 18. knjigu Jadranke Varga "Marioneta iz prošlih vremena", prva misao koja mi se pojavila u svijesti je pitanje samoj sebi, a koja to sila čovjeku daje snagu da svoj život ogoli do kože i podijeli ga sa nepoznatim ljudima? Ne znam odgovor na ovo pitanje, ali znam da sam duboko dirnuta ispovijesti spisateljice koja je svoju intimnu životnu priču podijelila sa svima nama koji ćemo je čitati.
Razmišljajući o životnim iskustvima koja je Jadranka Varga podijelila sa nama, misao me vodi do ljudskog duha, uma i tijela, tog svetog trojstva koji nam ostavljaju dubok pečat emotivnog izražavanja ljudske duše. Pružiti krila duše prema nebu, a da to ne bude Ikarov let, mogu samo ljudi jakog životnog impulsa. Nesumnjivo je da taj impuls pulsira u srcu pjesnikinje i spisateljice Jadranke Varga.
Rijetki su oni ljudi koji u sebi skupe hrabrost, da otvore svoje srce i njegove tajne duboke ljubavi pa istine podijele sa bilo kojim ljudskim bićem ne mareći za to što će tko misliti, reći ili učiniti. To mogu samo duše koje su se pomirile sa životom takvim kakav je ostavio svoje impresije kroz iskustveno življenje.
Je li ljudski život patnja, ili je oaza biblijskog Edenskog vrta? Svi u sebi imamo spoznaju i možemo čistog srca odgovoriti na ovo pitanje: živjeli smo najbolje što smo znali, raspolagali sa onim što smo imali, dijelili višak sa potrebitima, micali smo se od opasnosti koje su nam prijetile, stvarali uvjete za sigurno i uspješno življenje, molili se Bogu za pomoć i slušali njegove poruke kroz snove i na javi. Svatko od nas u nekom periodu života osjetio je onu čovječnost koja nam je tako bliska i neljudskost koja nam je, iako daleka, ponekad pokucala na vrata doma.
U ljudskom životu ima i jednog i drugog stanja ljudskih osjećaja. Netko u nekom periodu življenja podvuče crtu ispod svih iskustava koja su ga učinila nesretnim i sretnim ljudskim bićem, da bi napravio ravnotežu između patnje i sreće, ludosti i mudrosti, bolesti zdravlja, tuge i radosti, nemira i mira. Naša spisateljica se pomirila sa životom takvim kakav je bio, sa samom sobom, svijetom koji je okružuje i sa Bogom u sebi. Ona je našla mir svoje duše u skladnim međuodnosima s okolinom u kojoj egzistira. Svima nama predstoji, da dođemo do te točke iskrenosti u sebi koja nam otvara vrata Aladinove svjetiljke ispunjenih želja.
Ovom knjigom "Marioneta iz prošlih vremena" Jadranka Varga pokazala nam je put kako se hoda u bespuću iskustava i kako se uspostavlja iskrenost prema sebi i svijetu koji nam je igralište gdje nema pobjednika niti pobijeđenog. Svi nesvjesni ljudi zatvorenog tvrdog srca su marionete sustava u kojem žive sve do trenutka kad to svoje tvrdo srce ne omekšaju i otvore za istinu takvu kako su je sami doživjeli i bace je pod noge bilo kome tko je željan tuđih iskustava, a bježi od svojih vlastitih. Koliko je teško skinuti masku i pokazati pravo lice proživljenog života u njenoj sjeni, zna samo onaj tko skine masku straha i srama od bilo kakve osude sa svoje duše.
Počašćena sam što sam dobila priliku, da među prvim čitateljima pročitam ovu prekrasnu knjigu proze i svoje utiske podijelim sa vama koji ćete je imati priliku pročitati i doživjeti na samo vama svojstven način. Od sveg srca preporučujem ovo iznimno lijepo i pitko štivo koje će vas bez ikakve sumnje oplemeniti svojim sadržajem."
Angelija - Anđa Jotanović, pjesnikinja, spisateljica, blogerica
Rijeka, 29.03.2021.
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International
Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu https://digitalne-knjige.com/ priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala https://digitalne-knjige.com/
... i za kraj ... nešto lijepo... dobila sam priznanje, moj tekst "TE ČUDNE TAMNE NOĆI" poslan je na 13. međunarodni natječaj za kratku priču, odlomci iz neobjavljenih romana i misaoni tekstovi i rezultati projekta IZA PROZNIH VRATA, osvojila sam 5. mjesto za kratku priču: Jadranka Varga, TE ČUDNE TAMNE NOĆI
... o tome više 23.6.2021.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
LILA NIGHT
slika: digital art
Iz svilene tame Svemira
izronila sam blijeda lica
i praznog srca.
U mekoj tamnoj podlozi
ovog ranog jutra ocrtavaju se
konture mog lica
i zastajem prstima na trepavicama
ispod kojih su noćas
ipak odletjele bijele ptice
putem južnih vjetrova.
Kažu da je
"najtamnije pred svitanje",
kažu i da nebo
ima boju čelika,
kažu i da je ljudsko srce
prepuno bola
zbog neuzvraćenih
odgovora sa Neba.
Ljudi svašta kažu,
a neki i lažu,
srce me nikad prevarilo nije,
čak i kad u noći gorke suze lije,
Znam, blijeda lica
i tužnog srca
još uvijek očekujem
odgovore sa Neba.
napisano 23.12.2009. u 07:00h,na portalu Magicus, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/lila-night
http://http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4
... te iz zajedničke zbirke "POEZIJA SVEMIRA" autori: Željka Košarić - Safiris, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ISBN broj: 978-953-8100-54-3
napiši nešto, ako želiš: (35) * ispiši * #
NOĆ
slika: digital art
Noć, kao tamni saten, provlači svoje trake ovim sivim danom i polako ubija dan, a koliko je svjetla oko tame, toliko je i tame u nama.
Duboko u sebi pamtim onaj prvi zov nježnih riječi, onaj dan kad si svoju ruku spleo sa mojom, a sve se događalo tijekom dana, znao si da te neću uvesti u beskonačnost iz koje ne znaš izlaz, jer beskonačnost ne traje našim životima, sve se lagano zbroji, oduzme i na kraju ostane ono zrno srca koje ima svoje lagane ritmove.
U tom moru hladne svjetlosti prolazila sam danas kao sjena, kao san, a u meni je tiho odzvanjala prošla noć...prošli životi.
Sjetila sam se nekih trenutaka, neproživljenih u ovom životu, a toliko jasnih, da je tišina postala pretiha i tako se dogodilo buđenje nečeg duboko uspavanog u podsvijesti pa je u nekoj tajnoj šifri memorije zalepršalo poput sitne kiše i nestalo u visini očiju.
Još se uvijek iza mirnog čela kriju tajne misli, tajni znakovi, tajni snovi, a kad jednog dana moja duša proleti iznad svijeće života svoj posljednji let, znam... plamen će se lagano pomiješati sa tvojim dahom pa ćeš me ispratiti u daljine gdje ćemo se opet sresti.
Znaš… noć mi je ispričala ovu priču… vjerovat ću joj...
napisano 01.04.2009. u 19:36h na portalu Iskrica weblog, a iz 4. zbirke "PLESAČ NA ŽICI"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=302313
10.06.2009. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23605
29.08.2010. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=49274
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (34) * ispiši * #
"SRCE NE LAŽE-COR NON MENTITUR"
slika: digital art
Potonula sam u tom plavom moru, ostavila sam otisak želje na bijelom pijesku, zaogrnula sam dušu zlatnim sjajem novog pogleda i opet si me jutros probudio snenu, poljubio i ušetao u naše jutro.
Ova igra se ponavlja i traje već 17 godina, u tebi vidim svoju dušu zavezanu i razvezanu, slobodnu i vječnu.
Sreli smo se i zavoljeli kao što trava obožava tlo iz kojeg raste, kao što se na pučini ljube nebo i more spajajući svoje vlažne usne u trenutku čudnog odsjaja sunca kad tone iza horizonta.
Znam, ta ljubav bez oluja, ta ljubav bez pustoši praznine srca gleda me plavim okom i namiguje uz osmijeh, a kad se na nebu pojave zvijezde i pogledaju me očima mačke, iz knjige života uzet ću par slova, oblikovati ih u našu istinu i odšetati u onu kapljicu mraka što kao svilena ruka miluje kožu na vitkom boku.
Kad vidim tvoj san, to prekrasno tijelo vitkih udova, znam da me čeka još samo jedan dan uživanja i pregršt zlatnih želja koje oblikuju ovaj ljetni dan, beskrajan i plav kao lan, jer istina je u srcu, ljubav je u plavom oku, beskraj je u mojoj vječno lutajućoj duši, toj duši koja je konačno pronašla prolaz između svjetova i zaustavila vrijeme u onom trenutku kad je trebalo biti.
Iza zida šutnje nema nikoga, samo prekrasne zakletve na oltaru života... ljubav i život .. "cor non mentitur"... (srce ne laže)...
napisano 16.08.2009. u 13:58h | na portalu Iskrica weblog iz 10. zbirke "OČI PUNE ZVIJEZDA"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=322041
i 16.8.2009. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/srce-ne-laze-
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-354-014-6
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (34) * ispiši * #
NOVE SMJERNICE PUTA
slika: digital art
Kad nebo i more
spoje svoje vlažne usne,
znat ću da milujem
nečiju kosu dlanom duše
i u nju utapam svoju.
Odbačena trajanja
nekih trenutaka
zabacila sam iza leđa,
a u sivoj kopreni
ove jesenje kiše
kroz vene osjećam
završnicu protoka plazme
i kao lanac,
krhak od satkanog vjetra,
lomi me i reže
tragove na koži.
Te niti, kad nebo i more
spoje svoje vlažne usne,
za jedan treptaj duše
pomiču otkucaj života
i dotiču dno tišine.
a niz ledeni trag vlažnih usana
koje klize po toploj koži
pišu se neke nove smjernice
urezane kao linije na dlanovima,
a ne znam kamo vode.
Na kraju kad mi pokažu put,
stvarno ću znati,
da milujem nečiju kosu
dlanom duše
i u nju utapam svoju.
napisano: 24.12.2006. u 10:25h | na portalu iskrica weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=142879
i 6.8.2009. te 13.6.2011. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=27639
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64043
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
SBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
PRAZNINA BIJELOG
slika: digital artist
Iz praznine bijelog
izronilo je moje blijedo lice
kao mlado drvo na zelenoj čistini
pa iz te praznine bijelog krenuh dalje
prema nekom brodu na mirnom jezeru
koje pokreće moje plavo nebo.
Tiša od noći,
opet sam se poput zmije sklupčala
ispod svog kamena
iz mog razrušenog grada
i pozvala sve vilinske suze
natrag u te umorne oči,
legla sam ispod tog kamena
iz mog razrušenog grada,
dok neka djeca
pletu vjenčiće od tratinčica
i stavljaju ih na svoje male glave.
Bezimena i tiha,
iz praznine bijelog
opet u prazninu bijelog,
u mir mira, bez nemira
i bez pitanja između Neba i Zemlje
... postojiš li negdje
... čekaš li me negdje
... tražiš li me u drugim ženama
i nakon tog shvaćaš:
"ne, to nije ta" pa ideš dalje?
Nemam više takvih pitanja,
ostala je samo praznina bijelog
i moje blijedo lice.
napisano 17.05.2007. u 6:32h na portalu iskrica weblog, iz 1. samostalne zbirke poezije "SJENA DUŠE":
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=172335
28.7.2009. i 25.6.2011. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=27187
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64612
20.2.2010. objavljeno ovdje na blogu:
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/02/1627270000/praznina-bijelog.html
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (26) * ispiši * #
MIRIS LIPA
slika: digital art
U ovom jutru, ove nedjelje tužne kao sam život što je tužan ne dopiru mirisi lipa, dobila sam čašu vremena, ispijam je polako, žedno, ali polako i dok nam između nas oduzimaju nas, srce bi sklopilo oči na trenutak, da se odmori.
Opet su mi pitanja teška kao ovaj globus koji se tako neumorno vrti sam oko sebe, da je već i mene umorio.
Volim kad tvoj dlan zaluta kroz moju kosu, opet uzimaš moju ruku kao mladu pticu, odnosiš je prema svojim usnama, ostavljaš trag prelazeći preko praga površnog dodira i zaranjaš dublje od bilo kakvih slatkih riječi, a tek kasnije dolaze mi slike nekih događaja i te prve dvije riječi izrečene u zanosu zanosa.
Sudbina zna jako dobro koga je spojila, a koga je razdvojila.
Nakon ove noći miris lipa više nije tako intenzivan, najjače su mirisale jučer i protekla dva dana, jer kao da su znale da im je to zadnji miris kojeg mi daruju, znale su i pjevale su mirisima opojnosti, zaludile su mi život tim mirisom poput predivne glazbe i izvele su me do nas dvoje.
U dnu čaše su ostali naši izdisaji, zapisani i ne sjećam ih se više, ali ja ću doplivati do neke obale pitajući se hoću li umrijeti na mekanom pijesku nanesena poput zalutale naplavljene grane drveta koja se slučajno našla baš na tom mjestu?
napisano 04.07.2004. u 20:43h | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=27341
10.6.2009. objava na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23546
objava na portalu 28.11.2009. ovdje na blog
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2009/11/1626990284/miris-lipa-2452008.html
10.6.2011. objava na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63963
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
ČUDNO VRIJEME
slika: digital art
Čudno je ovo vrijeme, čudna je moja poezija, vrijeme tone u sebe i ponovo se rađa, a bljesak sunčanog sutona na susjednom prozoru ne pokazuje smjer, ali stvara mir.
Hoću li stradati u miru, hoću li nestati u nemiru?
Kad zazvoni zvono na crkvi blizu mog malog balkona kao da se otvore vrata raja i pozivaju u one dane beskraja kad smo šetali starim hramovima, čitali odsjaj patine sa starih ikona i držali se za ruke poput čudno dvoje ljudi koji su zalutali u staru crkvu i na tren zaustavili vrijeme na oltaru vječnosti.
Često se kolebam, često bacam snove u bezdan prošlosti, često iz one zadnje misli izvlačim potok koji juri prema izvoru života i pitam se: “Gdje si?”
Ispod srebra duše Mjesec me pokriva i čuva, zaogrnuo me u svoju prozračnu svjetlost i odvodi me do sjajne zvijezde koja svojim zlatom lije treperavi vrtlog pa na ušću Neretve čeka moju dušu, da se vrati iz ovog bijelog grada i mirnim strujama odahne u smiraju.
napisano 18.08.2012. na portalu Magicus, a iz 2. zbirke “PREDVORJE BIJELE TIŠINE”
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=84150
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (33) * ispiši * #
NAJAVA MOJE 18. KNJIGE
Dragi svi koji čitate moju poeziju, želim ovom prilikom najaviti moju novu knjigu proze koja će uskoro biti izdana na portalu
https://digitalne-knjige.com/
Moja 18. knjiga
„MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA“
je knjiga proze i nastala je u razdoblju od 2010. do 13.05.2021. To je posebna zbirka proze i obuhvaća istinite priče iz mog osobnog života koje su pisane u tom razdoblju i koje me vraćaju onim temama što me zaokupljaju, a to su teme o životu, snovima, osobnim doživljajima, ulasku u moj tajni svijet mašte i snova pa mislim, da ću i tim istinitim životnim pričama uspjeti doći do srca i duše mojih dragih čitatelja.
Recenzenti ove zbirke su moja draga prijateljica
Angelija - Anđa Jotanović, književnica i blogerica iz Rijeke
i dragi prijatelj dr. Zlatan Gavrilović Kovač, književnik i bloger iz Australije Z L A T A N
koji su nepogrešivo dodirnuli samu bit onog što sam htjela poručiti i reći ovom knjigom
„MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA“
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
HALJINA
slika: digital art
Obukla sam najcrnju noć i otišla nedaleko od sna gdje se granice pretapaju jedna u drugu i gdje ne postoji mjesto na kojem se duša može sakriti.
Te usne, kojima si ljubio druge, gledam očima tvojim i vidim, da ti se život vraćao unatrag kad si po njihovoj koži ostavljao otiske usana, tako lažne, a u tom trenu tako važne i uz to lice lopova koji krade zadnji izdisaj što ga duša ispušta kad ti šapće “volim te”.
Hej, dušo, zato ću ti ukrasti taj zadnji izdisaj u ovoj najcrnjoj noćnoj haljini u kojoj ti dolazim i ostavljam moj otisak na tvojim usnama i onda, kad je najbolnije i onda, kad ostaje samo suza slutnje, gorke šifre tvoje ljubavi zauzimaju svoj sat u mom dnevnom rasporedu pa se vrlo taksativno postavljaju kao imperativ mog trenutka.
Ne, obukla sam najcrnju noć i odlazim tako blizu snu, da bih zaboravila čak i sebe i još više kliznula niz noćnu tamu u beskraj ljepote ništavila.
napisano: 16.03.2013. u 19.15h, a objavljeno 23.04.2013. 08:46h na portalu Magicus; pjesma je iz 4. zbirke "Plesač na žici"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93505
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #
ZAMKA
slika: digital art
Umrijet ću negdje
kao bratić Vlado
u nekom jarku
daleko negdje
u nekom šumarku
i nitko za mene
čuti neće,
jer nisam ja
te sreće,
da se netko
o meni brine
i da svoj pogled
digne u visine
pitajući se,
gdje je završila
ta nesretna Jadranka
čiji život je bio
jedna velika zamka?
napisano: 03.06.2021. u 14:33h iz 19. neobjavljene zbirke poezije
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
NETKO
slika: digital art
Netko mi kida sve veze sa tobom, netko želi kidanje veza sa cijelim životom, netko me zamata u zalutali Mjesec i u prohujalu zvijezdu, netko me zaustavio u trenutku i postavio me u dobro poznate koridore mijenjajući život za život, tren za tren.
Netko me oduzeo od mene, netko mi je oduzeo srce ptice koja nije napisala pjesmu, ali je prenijela i poruku: ‘’netko te zaboravio’’.
Kako postoji snijeg, kako se kiša zaledi u formaciju otkud ne dolazi dah onog trena kad pjesma postaje vjera u bolje i kako objasniti kad je srce čudo?
Otišla sam u toj igri riječi, zabavila sam se, zaboravila sam se, postala sam prva žeđ trenutka koji se smirio u svom polaritetu i zaboravio ono zavaravanje zbog kojeg sam polagala crvene ruže na oltar jutarnjeg prozora.
A tko bi rekao da je sve to bilo zbog jedne igre, koja se pretvorila u poeziju?
napisano 05.04.2013. u 21.30h | i 02.05.2013. objavljeno na portalu Magicus, a iz 4. zbirke “PLESAČ NA ŽICI”
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/mp3/T/tekst.php?id=93785
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (27) * ispiši * #
