ČUDNO VRIJEME
slika: digital art
Čudno je ovo vrijeme, čudna je moja poezija, vrijeme tone u sebe i ponovo se rađa, a bljesak sunčanog sutona na susjednom prozoru ne pokazuje smjer, ali stvara mir.
Hoću li stradati u miru, hoću li nestati u nemiru?
Kad zazvoni zvono na crkvi blizu mog malog balkona kao da se otvore vrata raja i pozivaju u one dane beskraja kad smo šetali starim hramovima, čitali odsjaj patine sa starih ikona i držali se za ruke poput čudno dvoje ljudi koji su zalutali u staru crkvu i na tren zaustavili vrijeme na oltaru vječnosti.
Često se kolebam, često bacam snove u bezdan prošlosti, često iz one zadnje misli izvlačim potok koji juri prema izvoru života i pitam se: “Gdje si?”
Ispod srebra duše Mjesec me pokriva i čuva, zaogrnuo me u svoju prozračnu svjetlost i odvodi me do sjajne zvijezde koja svojim zlatom lije treperavi vrtlog pa na ušću Neretve čeka moju dušu, da se vrati iz ovog bijelog grada i mirnim strujama odahne u smiraju.
napisano 18.08.2012. na portalu Magicus, a iz 2. zbirke “PREDVORJE BIJELE TIŠINE”
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=84150
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (33) * ispiši * #
