Kad nebo i more
spoje svoje vlažne usne,
znat ću da milujem
nečiju kosu dlanom duše
i u nju utapam svoju.
Odbačena trajanja
nekih trenutaka
zabacila sam iza leđa,
a u sivoj kopreni
ove jesenje kiše
kroz vene osjećam
završnicu protoka plazme
i kao lanac,
krhak od satkanog vjetra,
lomi me i reže
tragove na koži.
Te niti, kad nebo i more
spoje svoje vlažne usne,
za jedan treptaj duše
pomiču otkucaj života
i dotiču dno tišine.
a niz ledeni trag vlažnih usana
koje klize po toploj koži
pišu se neke nove smjernice
urezane kao linije na dlanovima,
a ne znam kamo vode.
Na kraju kad mi pokažu put,
stvarno ću znati,
da milujem nečiju kosu
dlanom duše
i u nju utapam svoju.
SBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.