Oprosti, što u odlutalom danu
od tvog snježnog daha
sad dodirujem nečije tuđe lice i njegovu kosu,
oprosti, što te nisam
odtugovala kako treba,
oprosti, jer ću umrijeti smrću sjene
i prije toga ti napisati pismo o tome
koliko si me volio.
Oprosti, što sam te pokrivala valovima mora
i zato što sam dodirivala
po strunama tvog života neke teme
od čega i gromovi zanijeme,
oprosti, što sam te čekala
u gradu južnog vjetra
i što odlazim bez riječi,
jer sam mjesecima
bila vjerna nekoj slaboj točki,
a ti bosonog i bijedan,
mislio si da sam
tvoje duše samo sjena.
Sačuvaj taj plamen,
da u vječnost gleda
i na usnama neke druge
neka pobijedi tog svjedoka,
dok ću ja zaploviti
sjevernim morem moje ljubavi
i otisnuti moju životnu jahtu
s udaljenog doka.
Bez glasa nestajem,
jer sam usnama dodirnula kožu
gdje se ne mogu zavući
onda kad mi je hladno
i ne želim tvoju naklonost ovih dana,
jer mi više nisi u modi,
a tvoje usne ne želim ljubiti gladno.
Iza leđa od granita
umorna sam od ovih snova
koji mi najavljuju život
bačen u apetite tame...
ti si mnogo više učinio
od zore novog dana
i vratio si me
na početke mene same.
I sad ću filozofski završiti ovu priču o nama,
dok pamtim naš susret
kad si me kupio slatkoćom,
a vrijeme je od onda do sada
između nas satkalo mnogo laži
što se izgovaraju lakoćom.
Nedorečena sam u svom plavom snu
i o priči što su je neživi pričali
iz doba kad si crno vino pio
i.... hvala ti, moj mrtvi šapate,
što si ipak u jezeru ljubavi
jasne poruke od mene krio.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.