JOŠ UVIJEK
slika: digital art
Još uvijek obilazim malu kućicu u Trnju, provezem se mojim uskim ulicama, pogledam je, uvučena je od ceste i ne vidi se kao što se ni ja nisam vidjela dugi niz godina pa ni sada.
Još uvijek obilazim te neke davne adrese mog života, prođem Utrinama, pogledam prozor gdje se nekad živjelo i disalo, prozor sa kojeg sam sedam godina gledala kao ptica iz zlatne krletke: neslobodna, sama, bogata i tužna.
Proći ću po još jednoj ulici i pogledati moj mali balkon koji više nije moj, to je sad balkon gdje stoji neka druga žena i udiše miris lipa koje su me toliko opijale, da su me zaluđivale svojim mirisom.
Pitam se, opija li i nju taj miris lipa i ovog lipnja, pitam se vidi li i ona moj Mjesec sa mog balkona kako raskošno baca ono svoje svjetlo i raspaljuje maštu?
Proći ću jednom i po toj ulici, toj mojoj zadnjoj životnoj adresi gdje sam ostavila srce...
Sada neke druge ulice pamte moje korake, sada neki drugi javori uvlače svoje grane u mene, sada isti Mjesec obasjava jedan drugačiji prozor bez balkona i žali kao što moje tužno srce još uvijek ne može srasti s ovim mjestom, a ti mi, dragi, srce pokopaj tamo gdje je najviše voljelo.
Rečenica koja zadire u velove ispod nečega, rečenica koja prolazi ispod radara života i spaja se sa nevidljivim, dok se odsutnost ne ispuni u prisutnost.
napisano: 14.06.2019. u 17:11h, iz moje 18. zbirke "MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-287-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
