Sewen

Od Splita tišina u busu na kat,
Samo je jednom zazva me brat,
Onda je u Zadru uša taj lola,
Stariji pa priča ko da se rola...

Noć lako klizi, tuneli se nižu
Brzi nas auti od šale stižu.
Tija bi zaspat, al svitla brojim
Šofer da zaspe, ja se ne bojim.

Jer stari veze ka goblen baba,
Interes manjka, sve mu je džaba!
Jebenti Španjolsku obalu cilu,
I malog Bosanca šta mu je u krilu.

A biće je to - to, biće ga kuva
Da ga omekša, da ga sačuva
Oće li skupa, a vani brije?!
Neću ih vidit jer izlazim prije

Nekako nismo na vrijeme stizali,
Kroz povijest smo samo proklizali.
Neviđeno, kao neki barbari s bradom
Mada smo dosta postigli svojim radom.

Gledam TV kalendar najranije prije sedam,
Postim od kave dok u zagrljaj zore sjedam.
Europa se čini daleko, nestvarno i tuđe
Kao da ne da nekom strancu da uđe...

Malo smo zrno ničega i teško pokrećemo,
A kako nismo dosad, znam da i nećemo.
Svijet je ispred nas, mi samo pratimo,
Možda jednog dana tu istinu prihvatimo!

Ima ova starost i prednosti slatke,
Neke su navike postale lake.
Zauzmem prostor s invalidskom slikom.
U busu se više ne dižem nikom!

Kad ispustim vjetar, ne zamjere ljudi,
Začuđen osmjeh, al nitko ne sudi.
Štapić u ruci, treća je noga,
A kava sa mlijekom sad jedina droga.

Jedino smeta što budan sam noću,
Moram na wc, a sanjati hoću.
Kad sanjam o onim stvarima znate,
Nikako više da mi se vrate...

Obojana sjećanja u bakrene nijanse,
Mrtva misao što bijesom otima se,
Isprskan kišom ko pjenušavim vinom,
Kao da se tiho mirim sa sudbninom...

Kao struja se provlačim kroz neke žice,
I nikad mi više nećeš vidjeti lice.
Jedini putnik sam nad morem bez vala,
Svejedno hvala, zauvijek hvala...

Bio sam biljka, ostadoh tek stabljika,
Bez lista bez vode gdje putevi ne vode,
Već stoje ko ogledala neka stara...
Što Bog ne uze i sedmi dan da stvara?!

Koliko sam slab, ne primjećujem ni sam,
Loše se bez manira životu udvaram!
Imam samo bljeskove nekih slika,
Prolaznosti sit - suha botanika...

Zauvijek ljubav, ko nespretan mit.
I mi smo se kleli, to će zauvijek bit.
Potrajat to će i kad izbor se klima,
Jer uvijek je bilo i vatre i dima.

Prošli smo triput po kobnih sedam,
Iskustvo s tobom ja nikome ne dam.
Al tebe sam dao i mene si dala,
Neću zle riječi, dosta je hvala!

Ako ti ikad zatrebam za rame,
Njemu se javi, on najbolje zna me,
Ja ću ti doći, dan ću ti dati,
Samo noć pusti meni kad mi se vrati...

Nema veze čega ćeš se sjetiti, ali znam da ćeš me nasmijati,
I kroz suze skrivene ću pjevati, tvoj će osmjeh uvijek grijati.

Nema veze što ćeš zaboraviti tko sam i sva imena koja si znala,
Ja ću izvući iz prošlosti sve drage ljude koje si svojima nazvala...

Nema veze jer i ja sve češće gubim stvari ko da krijem ih po kući.
Al svaki dan ćemo se, kao da idemo u kazalište lijepo obući.

Nema veze što je jelo neslano i malo tamnije boje, al ćemo jesti.
Ništa se ti ne brini, ja ću i danas s tobom za našim stolom sjesti.

Nema veze, ti si me držala za ruku i branila, sad branim ja.
Nema veze i nikada neće biti veze, zauvijek jedna si i jedina...