Nekako nismo na vrijeme stizali,
Kroz povijest smo samo proklizali.
Neviđeno, kao neki barbari s bradom
Mada smo dosta postigli svojim radom.
Gledam TV kalendar najranije prije sedam,
Postim od kave dok u zagrljaj zore sjedam.
Europa se čini daleko, nestvarno i tuđe
Kao da ne da nekom strancu da uđe...
Malo smo zrno ničega i teško pokrećemo,
A kako nismo dosad, znam da i nećemo.
Svijet je ispred nas, mi samo pratimo,
Možda jednog dana tu istinu prihvatimo!
Post je objavljen 19.09.2024. u 08:59 sati.