Sewen

Ima ova starost i prednosti slatke,
Neke su navike postale lake.
Zauzmem prostor s invalidskom slikom.
U busu se više ne dižem nikom!

Kad ispustim vjetar, ne zamjere ljudi,
Začuđen osmjeh, al nitko ne sudi.
Štapić u ruci, treća je noga,
A kava sa mlijekom sad jedina droga.

Jedino smeta što budan sam noću,
Moram na wc, a sanjati hoću.
Kad sanjam o onim stvarima znate,
Nikako više da mi se vrate...