BAD CANNSTATT
U tom sam se stanu bija, ka Anna Frank krija,
Puno svitla i puno oblaka i neba, A ja bi sa ponistre vreba. U tom sam se stanu smija i plaka i smrza i zgrija, I evo i nakon tridesetak lita Nekako riči teku bez da me se išta pita... Mladost nosi svoje, a neki se i zrelosti boje. Ja nisan, navika san sve nosit, Prije ili kasnije će nas pokosit. Oću smija prid vratima, i kad čekam satima, Neka se valja blaženost da san vidija Kuću i stan di sam i ja za stolom sidija. |
< | ožujak, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |