Sewen

Kiša opet prezire mjesto,
Čini mi se da pada prečesto.
Ne mogu se zaredati dva sunčana dana
Ona kao s neba, mana...

Saznao sam da su mi patike, one novije
Šuplje! Voda se svuda probije.
Još jedan razlog da kišu ne volim,
Možda se slabo molim...

A skloni smo mi ljudi žrtve prinositi
Samo kad nam je teško. I prositi
Za mrvu naklonosti i vječne nade!
Evo što mi crne misli rade...

Kiša opet kamenuje ramena.
I nisam težak, to je od kamena.
Nosim teret sa sobom gdje god bio.
Nisam se jutros ni umio...