Kiša opet prezire mjesto,
Čini mi se da pada prečesto.
Ne mogu se zaredati dva sunčana dana
Ona kao s neba, mana...
Saznao sam da su mi patike, one novije
Šuplje! Voda se svuda probije.
Još jedan razlog da kišu ne volim,
Možda se slabo molim...
A skloni smo mi ljudi žrtve prinositi
Samo kad nam je teško. I prositi
Za mrvu naklonosti i vječne nade!
Evo što mi crne misli rade...
Kiša opet kamenuje ramena.
I nisam težak, to je od kamena.
Nosim teret sa sobom gdje god bio.
Nisam se jutros ni umio...
Post je objavljen 25.10.2023. u 05:18 sati.