Sewen

Razgolićeno jutro pod nepcima,
Neki bi ga se drugi, sjećali,
Moje srce i ja - ne
Do jutros smo o tome vijećali.

Tamo gdje se prekine nit,
Ostaje zavezan čvor.
I sjećanje da samo siromah sam
Koji nikad neće na dvor!

Al isto, potegnuh tu crtu u životu
Horoskop obećaje lovu!
S tim saznanjem bez ljubavi
Lakše ću preći u Novu...

Ovo je vrijeme, gdje me svaka pjesma na tebe sjeća,
I ne razlikujem sjaj dragulja od običnog smeća.
Ovo je vrijeme kad sam neotporan na viruse sitne,
I sve godine bez tebe, bez razlike su - nebitne!

...

Nisam to što jesam!
Ja sam to što nisam!
Dođeš kao val i razbiješ hrid,
Dođeš kao oblak i pomutiš vid!

...

Evo me sad tražim Boga
Iz potrebe što je teško.
On će shvatiti, On razumije
Ovo križanje malteško.

Nema svjetla na mom putu
Putokaza da pročitam.
Osuđen sam, unesrećen
Praznog srca svijetom skitam.

...

Resi da te nije briga, da mi lakše bude,
Naći nove ljude...

...

Hoćemo li ikada šetati planinskim obroncima,
Tik uz jezera hladna,
Što ocrtavaju krajolik čiste tišine
A naša tijela, topline su gladna?!

Ovi naši idilični vrhovi imaju ime.
Neprestalno ponosim se time.
U sebi...

...

Ispijajući maglu bježim,
Samo sam oblak od čovjeka.
Na neka nova lica režim,
Naslutio bih što me čeka.
Al' to ne mogu znati
Dok smrt me ne prihvati.

...

Vraćam se natrag putem kojim sam došao
Osjećajući pritom da ovuda nisam prošao.
Obeshrabren, shrvan i tužan bez kraja,
RAstopljen ko keks u šalici čaja.

...

Sijede su već krenule,
Neke djelove razodjenule,
Ja raspinik od malih nogu
Više rasipati ne mogu.
Jer nemam što
Sve si mi odnio...

(ej živote)

Da te bar volim manje
A ti mene više
Da ti se narugam
I da te lako izbrišem.

Da ti se bar ne nadam
Nego ti meni samo
Jer ja ovako ne znam
Kojem svijetu pripadamo.

Bar da umrem kroz godinu dana
Jer si stalno na vrhu usana...

Bore sam iscrtao
Puno tuge se nagutao.
Po' baraba, po' sam pjesnik bio
Zaradio i sve propio.
Sad više nemam što
Sve si mi odnio...

(ej živote)

Ono kad smo rekli zauvik, ne važi,
Kuća nam se urušava, sa zidova vlaži,
Dosadi li Bogu pravdu dilit?
Kada mora ljude na to silit?

Obeća sam sve šta i ti meni jesi,
Ništa nisi donila pa to sad i odnesi,
Neko drugi nam se sviđa
I sam pogled ova lica vriđa.

A ja, isto sam se navika,
Pa mi puno toga fali
A srce kaže, lipo se zahvali.
Triba otić kad je kraj
I samo zapivaj, goodbye...

Moje borbe ne vidi nitko,
Jer moje se čelo ne znoji.
Zanemarujem obveze
U brojanju razlika koje nas drže;
Milost me se boji!

Produbljujem patnju namjerno,
Ko šzo žrtvujem sreću za sreću,
Znajući da nikada se tebe odreći neću!

Najgore i najbolje jest
Što za ovu ljubav treća osoba neće znati.
Čak možda vremenom ni ti
Samo ja, čekajući da se isti nemir vrati.

Ne spašavam se, ni ne pokušavam.
Potonuo bih životom ovim da izbrišem sve
Jer možda me neki drugi život očekuje...

Doviđenja ljubavi moja
Smrtni neprijatelju milosti moje.
Ako te sretnem na putu za nigdje
Kad nam se godine pribroje...
Što tad?

Doviđenja ljubavi moja
Moj vjetre, moj slatki promašaju,
Moj izboru, moje napaćeno lice
Pratit će te vječno oči, ove sanjalice...

Nikad više neću slušati Massima!

Ne volim pomisliti
"Sve se događa s nekim razlogom!?"
Jer što ako je prava ta tajanstvenost
Koja nam vezuje ruke na daljinu?

Kome ću slaviti rođendane na datum kojeg ne poznam?!
Uzimam 25.09.2014 za početak kraja
Jer početak je - početak...

Zaći ću kao sunce i neću se probuditi,
Neću se zvati jutrom tvojim.
Neću ti osjetiti dah...
Ne, nijem i dobro!

Ne volim pomisliti
"Sve lijepo kratko traje!?"
A ovo naše bijaše prelijepo.
Možda zasljepljenost bijaše jača od snova?!

Snovi, ah snovi,
Ja ih više nemam!
Samo košmari i poznata mjesta
Drže me na životu.

(...praznujem prazniku srca
samilosno; žalostim se
sažaljevam i uživam dok gubim!)

A volim pomisliti na tebe
Na kut usana koji me čeka
U poluosmjehu koji tražih
I pronađoh da ga izgubim...

Kraljujem u beskonačnosti vlastitih kletvi.
Ne, to nisam ja, već istinski - ja,
Zamagljenog pogleda starca raskalašenih bora,
Bez plama pod srcem i bez truda na rukama.

O spodobe ovozemaljske,
Osudite svetogrđe rođeno samnom
Koje nisam na vrijeme prepoznati znao
Ni htio,
A znao sam ,a htio jesam
I jesam!

Plastificiram trenutak nepovratnog među nama
Da mi sačuva nemir dok sanjam,
Da mi stvori svjetla Pariza
Taj Mahal
I ovaj Marjanski put kojim jednom proći moram.

Obilježih svoje čežnje
Al' ne dadoh im imena
Jer one će se vratiti bez da ih zovem.

O ljubavi moja
Da nam se barem misli ne podudaraju
U tumornoj praznini,
Da nam se barem pogledi nikada sreli nisu
Jer ja te slijep vidim
U kraljevstvu svih mojih neostavljenih tragova.

Ti znaš da to sam ja
I to još više utapa moju bol u becarskim snovima
I mangupskim lutanjima.

Htjedoh ti reći samo, koliko te volim
Al' tvoja me šutnja smisleno preduhitri
I ja se pjesmom postidjeh!

Jesam li te vrijedan, ne znam?!
Ti meni jesi.
I bez dodira sam tvoj i dalje oklevetan nevjericom
Koja nece skoro pasti,
Koja ne zaslužuje samnom pod zemlju.

Svjetlosti moja, tmino draga,
Sakrijte me obje
Jer možete i smijete
Jer imate blagoslov moj,
Da me ne vidi ovakvog,
Da ne sazna dvojbe moje od ljubavi gladnog...

Ne kuca srce moje više
Sve rijeke se u mora sliše.
Samo moja na brani čeka
Ja sam rijeka.

Isčupat ću srce iz grudi
Ne kuca, nikoga ne budi.
Alarm je stao i sve će stat
Ja sam taj sat.

Kako dalje poteći
Kako se pomaknuti
Kako hodati kroz život pun oluja...
A osjećaš u tebi teče struja
Koja ništa ne žali
Jer ljubavi fali...

Ni truna veselja u meni,
Svi putevi mi zapušteni!
Izgubim se u trenu
Čiju to vučem sjenu...

Stoplio sam dlanove
Pribrojio dane ko članove,
Jedan od drugog ružniji,
Jedan od drugog tužniji.

Kad poželiš život, a duša samo sanja,
Nikad dovoljno isprike ni opravdanja.
Kad poželiš više, spreman za osvježenje...
Znaj nikad nisi spreman za poniženje!
A ono je tu.
Loše stvari u prvom redu čekaju...

Nisam te poljubio na rastanku
Gledah sumorna polja od drača.
Gledah na padinu što grli je more
Pa kad mi kažu da ljubav je jača...
Od čega?! Od svega?!

Nisam te zagrlio na rastanku
Gledah u olujno nebo po noći
Pratih smjer vjerta dok krošnje ljulja
Pa se ponadah da sve to će proći
Zbog čega? Zbog svega?

Ovaj izgled te ne vara
Lice mi se ne pretvara.
Jako dobro lažeš pile
Ja crv u čaši tequile
Potegni do dna
Ma nek si me popila...

Sama sam i to mi godi
Ne želim okove,
Od tebe lopove.
Super je bit na slobodi
Nek društvo popije
Noćas se lumpuje.

Noćas sam napokon živa
Srcem u grudima
Sa novim ljudima.
Dosta je bilo stativa
Čaše u zrak sad sve
Noćas se lumpuje.

Nisam više što sam bila
Hladna boja od akrila
I ne slušam tvoje laži
Dogovor s tobom ne važi.

Stajala sam ja na kiši
Ovaj datum sad zapiši
Tvoje riječi vjetar plete
Ja sam žena, a ne dijete.

To što si htio, u moju kuću neće
Mangup si bio, al više nemaš sreće.
Za mene ti si, sjećanje koje praštam
Ti spreman nisi, ja evo opet maštam
A mašta može svašta!

Nemoj mi o ljubavi više
Noćas moji snovi put svoj prevališe
Daleko su stigli
I nisu me digli.

Nemoj mi o ljubavi više,
Razum zna što mora, srce nit da diše.
Sve slabije kuca
Sve dalja mu kuća

Utorak, dan je drugi od sreće
Zvjezdanim prahom ću posuti čelo
Sve bolno u meni, tvoje je djelo.
Utorak vratiti se neće
Ljubav života ispustih
Ni ime joj ne izustih...

Oprosti što volim te isto.
Oblači masku Mephisto!
I odlazi u noć duboku
Sa suzom u oku...

Još me danas stare pjesme sjete
Pa mi cijeli život poremete.
Pjevao sam, živio u nadi,
Svoj čuvaj. tuđe ne ukradi.

Jedne noći san sam usnio,
Da ga živim, nisam uspio.
Otkad tebe nema, sve je kazna
Duša mi je i željna i prazna.

I gdje da odem ovaj put
Misli pisma čitaju.
Srce ih ne želi čut
A za tebe pitaju.

Gdje da nestanem sad ja
Trpi duša opora.
Već je peta godina
Da me prati pokora!

Zaustavit ću veče i zvizde šta sjaju
Čekam te do jutra u onom beskraju
Zaustavit ću srce da zatitra samo
Ja bez tebe nigdi, nemam otić kamo!

Zaustavit ću švere di od mene bižu
Zamolit ću svitlo, naklonit se križu.
I kad sve se čini da izlaza nima
Da proliće stepli jedna mrzla zima.

Ostani još danas, ostani bez riči
Ostani zbog jučer da na jubav sliči.
Ostani za sutra, pored mene sidi
I reci da ovo naše puno vridi...

Da su ovo godine druge
I sa nisam za njih vezan.
I da nisam sav od tuge
Da se sad sa tobom zezam.

Da je ovo vrijeme što juri...
Pa da ponizi zlo u nama
I da procvjetaju božuri
Da nisam duša sama...

Svaka oluja stane,
Donese bolje dane
A ova traje i traje
Ne prestaje...

Svaku oluju nadglasa
Nada i nema joj spasa,
A ova traje i traje
Kasno za nove pokušaje.

Još mi je stalo
Jer volim te budalo...

Misliš da se lako sjećati nehotičnog dodira
Dok onako nesvjestan svjesnosti glumim
Izgubljen u vapajima koje nisam dozivao.

Prošli smo beskonačne priče
U kojima nismo tražili sebe
A našli smo...
Prošli smo sva sjećanja koja dolaze
Nedoživljena, na slabašnim nogama
Sačinjenim od šaputanja.

Zar je moguće ovu ljubav ne nahraniti
Svom tjeskobom i boli iz grudi?!
Zar je moguće ovu ljubav ne odgajati
Da sutra kad odraste krene pravim putem...

Misliš da se lako sjećati onog poljupca
U kutu najslađih usana koje izgovoriše tišinu
Umjesto mog imena...

Prošli smo ništa i sve.
To ja produbljujem maštu dok stvaram
Neke poželjne mi snove.
Prošli smo što drugi nikad neće
Ili se to samo meni čini
Da od naše nema ljubavi veće...

Zar je moguće ovu ljubav ne nahraniti
Svom tjeskobom i boli iz grudi?!
Zar je moguće ovu ljubav ne odgajati
Da sutra kad odraste krene pravim putem...

Popisujem bljeskove uma ko stanovništvo
I brojnost ne opada danima,
Već mjesecima, već godinama...
A ja gledam svoje nestajanje kroz godišnja doba
Jer bez tebe sam...ništa...

Evo činim iskorak prema litici
I prvi put, svi će vidjeti moj pad.
I svi će mi pljeskati!
Samo ti ćeš ostati u onom ponedjeljku
25.08.2014
I prije nego noć dodirne jutro
Sve će nestati....
Opet...

Pred tobom pognuo sam glavu
Opet su drugi svi u pravu.
Kradem dok izbrojim do tri
A moje utočište si.

I pijem obojana pića,
Spoznaja vodi do otkrića
Il' obrnuto, nije bitno to
Puno toga se promjenilo...

Smislio sam opet izgovor
Za još jedan kratak razgovor...

Ispričat ću ti sto i jednu priču
Izmišljenu, al' takne u živac.
Ja ko jučer, taj i danas bit ću
Zaljubljeni, čisti negativac,
Zaljubljen i ostavljen naivac...

Prolazim starim parkom, jesen miriše.
Hladan se vjetar spušta, ali ne briše.
Sjećanje na tebe...

Skoro sam izrekao, sudbonosno da,
Tad nisam znao da se srce pretvara
To me je ubilo.

Ugasi svjetla uspomeno moja.

Ja po mraku bolje gledam
Navikle se oči.
Još te nikom u snu ne dam
A znam nećeš doći.
Više volim tvoje laži
Nego istinu od nje
Jadno srce još te traži
Ali uzalud mu sve
Zar ne...

Meni u životu ne treba ljubav,
Čak ni onakva za koju plate.
Meni u životu ne treba ljubav
Da je otplaćujem na mjesečne rate.

Meni u životu ne treba sreća
Tko pretjera srećom, koljena stuče.
Meni u životu ne treba sreća
Već netko tko umor ko kaput mi svuče.

Ja mir sam htio, dobih galamu
Kuhanu šunku, ne neku salamu.
Htio sam kolač i brdo šlaga
Dobio slabost, a gdje je tu snaga...
Ostadoh tek sjena
Jer prevelika je cijena
Za...

Noćas mi se ljubav ženi
Oboje smo razdvojeni!
Pijem lijek
Za zauvijek.

I zaboravit ću što je bilo
Što se jelo, što se pilo,
Račune sve
Donesite...

Al' odsvirajte našu pjesmu
Koju na glas ne smijem reći
I po prvom taktu glazbe
Možda uspijem pobjeći.

Zasvirajte tiho, tiše
Samo tu za mojim stolom
Da mladence ne rastužim
Mojim smrtnim bolom.

Da te još jednom poljubim
Nek trag ljubavi izgubim
I sjetu svu
Pod košulju
Zgužvat ću...