Ni truna veselja u meni,
Svi putevi mi zapušteni!
Izgubim se u trenu
Čiju to vučem sjenu...
Stoplio sam dlanove
Pribrojio dane ko članove,
Jedan od drugog ružniji,
Jedan od drugog tužniji.
Kad poželiš život, a duša samo sanja,
Nikad dovoljno isprike ni opravdanja.
Kad poželiš više, spreman za osvježenje...
Znaj nikad nisi spreman za poniženje!
A ono je tu.
Loše stvari u prvom redu čekaju...
Post je objavljen 18.12.2015. u 21:11 sati.