Sewen

Misliš da se lako sjećati nehotičnog dodira
Dok onako nesvjestan svjesnosti glumim
Izgubljen u vapajima koje nisam dozivao.

Prošli smo beskonačne priče
U kojima nismo tražili sebe
A našli smo...
Prošli smo sva sjećanja koja dolaze
Nedoživljena, na slabašnim nogama
Sačinjenim od šaputanja.

Zar je moguće ovu ljubav ne nahraniti
Svom tjeskobom i boli iz grudi?!
Zar je moguće ovu ljubav ne odgajati
Da sutra kad odraste krene pravim putem...

Misliš da se lako sjećati onog poljupca
U kutu najslađih usana koje izgovoriše tišinu
Umjesto mog imena...

Prošli smo ništa i sve.
To ja produbljujem maštu dok stvaram
Neke poželjne mi snove.
Prošli smo što drugi nikad neće
Ili se to samo meni čini
Da od naše nema ljubavi veće...

Zar je moguće ovu ljubav ne nahraniti
Svom tjeskobom i boli iz grudi?!
Zar je moguće ovu ljubav ne odgajati
Da sutra kad odraste krene pravim putem...

Popisujem bljeskove uma ko stanovništvo
I brojnost ne opada danima,
Već mjesecima, već godinama...
A ja gledam svoje nestajanje kroz godišnja doba
Jer bez tebe sam...ništa...

Evo činim iskorak prema litici
I prvi put, svi će vidjeti moj pad.
I svi će mi pljeskati!
Samo ti ćeš ostati u onom ponedjeljku
25.08.2014
I prije nego noć dodirne jutro
Sve će nestati....
Opet...