Sewen

Što ne govorim u lice,
To ću priznati papiru.
I odsvirati na starom
Raštimanom klaviru.

Ja posvetio sam život
Sliku stvorio o nama,
Pa sad radi mojih laži
Šetam pustim ulicama.

Kad tebe pitaju, zašto si sama
Što nemaš više spram mene srama,
Reci to svima djevojko mila
Ni tebi laž nije mrska bila!

Prva si takla moje leptire,
A rekao sam ti, ne diraj.
I nikako više da se smire,
Sudbino pušku repetiraj!

Prva si bacila o zid čašu
U pijanci za žene.
Kažeš da držiš ljubav našu
A gledamo druge zaljubljene.

Kad ohladi se želja kao hladna juha
Što od pažnje, što od neposluha,
Ne traži me kad zamnom ne čezneš
Uvijek slažeš, uvijek nešto zezneš,
Izgubit ću se među svijetom u pješačkoj zoni
I ti se, i ti se od mene skloni...

Oćeš li se vratiti, nekog običnog dana,
S koferima, umorna a nasmijana?!
A ja ću te utopliti pogledom koji želi...
Meni je za sreću dovoljno da tebe razveselim!

Ti nikad nisi shvatila razliku suza i kiše,
A i jedne i druge trag na licu ostaviše.
Strah da te izgubim, jači je od želje da povrijedi
I nije isključeno da ovdje slabiji pobijedi!

A slab sam na tebe i slabim sve više
Jer nije nam isti cilj kojem se nadamo!
Slab sam na tebe pa me misli prevariše
Dok ostali grade mi na razlikama padamo!

U neke se godine ljudi smire.
Al nikad nisam ja.
Ja sam umra bez imalo vire.
Ka nevolja.

I nikad nisam stiga poletit.
Nisam ni zapliva.
To mi se neko tija osvetit.
Za ne znam sta.

Biće da sam takve sriće.
Neko me prokleja.
Noć počiva, zora sviće.
I trag mi se zameja.
Zar nije za žalit.
Neću nikom falit.

Kaznio me Bog
Pa me opet pijanog
Samog sreću.
Lagao sam tebe ja
Možda lažem i sada
Al' više neću.

Kada oči otvorim
Tebe više ne vidim
Nema tog sjaja.
Da li je izgubljeno sve
I ovo izgledno je
Početak kraja?!

Ljudi dolaze, prolaze i odlaze u životu,
Sviraš sinfoniju neku pa udariš krivu notu,
I pokvariš sve,
I aplauz izostane,
Na bini sam sam,
A takav nikom ne trebam!

Navikavam tamu na svoje oči.
Nesto me tu po sridini koči.
A rekla si da srce nije.
Možda doktor sta otkrije...

Navikavam ruke na hladnoću.
Na neki stari život noću.
A tija sam život miran.
Tija sam bit viran.

Ma bi sansu mi nisi dala.
Odma si me pokopala.
Ka da si se tila svetit.
A ne s menom letit.

Nisi me tila ni čut.
I evo moram na put.
Kad opet prominis volju.
Ja ću imat bolju.

Tko će me pobjediti?
Tko će me zamjeniti?
Tko će u tvoje snove kad izađem ja?
Kad me tvoja nova ljubav otjera?

Tko će me podržati?
Kako ću izdržati?
Kako ću odsanjati bez tebe ja?
Jer iz mojih snova nećeš nikada!

Izgubio sam bitku, izgubio sam rat
Otkucao odavno je sat,
Sve napuklo, ništa cijelo,
Ostalo je samo platno bijelo,
A gdje su boje, zlato moje?!

Nedostajes ovim očima da te vide.
Ovim mislima bez tebe ne ide.
Nedostajes ovim rukama da te nose.
Nevoljama s tobom da prkose.

Nedostajes ovim usnama da te ljube.
Da te bodre i onda kad sve izgube.
Nedostajes jednostavno cijelom meni.
Ja nisam isti otkako smo razdvojeni.

Prolazi vrijeme, nisu to faze.
Godine vučem, a one me gaze.
Bol je ista, umre pa se rodi.
Iznova se uvijek prilagodi.

Od svega mi se biži.
Od svega sam uteka.
I ostali su friži.
A to ti nisam reka.

Zakočilo u prsi.
Srce ka od late.
A isto jos se trsi.
Jerbo kuca za te.

Sto sam ti riči napisa jube.
Nj jednu nisam poslat tija.
Ja sam od onih sta tesko gube.
Sve bliže plači, sve dalje smija.

I ova pisma moja me crpi.
Ja ću ih jos napisat bar 100.
nek tilo pati, nek tilo trpi.
Sve je bol, sve je bol.

Evo živ sam.
Jos se hranim nekim slikama od juče'
Znam da kriv sam.
Znas gdje ostavio za tebe sam ključe'

Pa se nadam.
Mada ne pitas se gdje, sto, a ni kako.
I kad padam.
Držim se za tebe pa je lako.

A ti ne znas za to.
Ne znas koliko sam patio.
Ne znas sto sam sve izgubio.
Jer nisam se odljubio.

Poruka.
Od mene tebi napisana je.
Odluka.
Od tebe nije vrijedna da se spomene...

Zapravo me ne voliš
To još nisam shvatio
Pa sam ti se ponovo
S molitvom obratio.

To što um mi spominje
Srce ni da prihvati
Tako slab sam, teško je
Kad te tuga dohvati.

I trajem ja
Kao putnik sam izvan vremena
Pokušavam razumjeti sve to
Što me je za tebe vezalo.

I ako se
Na cestisretnemo, sve najbolje
Nemoj mi se javiti, produži ti
Jer i pogled će me jako boljeti!

Fali mi tvoj miris kože,
Da se razlije po meni
Misli me na tebe lože
I mi smo opet posloženi.
Dar s neba
Sve je onako kako treba.

Fali mi osjećaj, tu si
I ja sam siguran u nas
Al' duša te ne okusi
Kao da ssam čuo glas
Kasno je
Ostalo je samo golo kamenje.

Pobjegao bih od sviju
I da misli se razbiju
Kao ja o stepenice,
Kao mi o rečenice
Izgovorene u ratu, u inatu
U posljednjem satu...

Vise nisam briga tvoja.
Nit sam bio.
Nit sam prebolio.
Naci ce se i za mene koja,
Da me stiti.
Al ne kao i ti.

Vise nisi ljubav moja.
Nit si bila.
Nit me zavolila.
Na meni je crna boja.
Jos mi stoji.
Jos mi dane broji.

Ako sam se prevario s tobom.
Nije razlog da mi zivot stane.
Staro stablo kad uz put posječes.
Ono mlado rasirit će grane.

Ako sam se prevario s tobom.
Drugi put ću otvoriti oči.
Ovaj čovjek želi da se vidi.
Novom snagom kroz život se kroči.

Tjeskoba usitnjava sate
Opet sam malo pio.
Moji prijatelji blate
Sve ono što sam htio.

Nije mi pjesma sjela,
Ništa mi drago nije,
Duša se ova smela,
Tebi se više ne smije.

Nema veselja u mojoj kući,
Nema me ništa ka sreći vući.
Ne držiš me ni ti
I mogu umrijeti!

A tako bi nam sitnica dobro došla
Ali je prošla, ali je prošla...

Tjeskoba za mene radi
I popit ću još malo.
Srce iz ponora vadim
Al' tebi nije stalo...

Ja sam se smijao svijetu u brke.
Mi smo za neke duže trke.
Lažna se prasina digla.
O kako me prevara stigla.

Potrosio sam molbe, puno riječi.
Ova se dusa tako sporo liječi.
Ovo se srce ne oporavlja.
Ovo te srce ne zaboravlja.

Al eto ni ja tebi priznati neću.
Živjet ću s tim i umrijet ću.
Bez nade, bez snova.
I svakim danom iznova...

Ja vise ne mogu ovako.
Jer ne znam tebi sto sam.
Za prijateljstvo mi je lako.
Ono drugo jos ne poznam.

Ja vise necu da se dijelim.
Ili sam tvoj ili sam nitko.
Duboko roniti jos želim.
A svako more mi je plitko.

Nasa sam imena klesao u kamenu.
Mislis da je lako naći zamjenu.

Ti kažes isto je, a isto nije.
Zasto živjeti ako se ne nasmijem.
Ti kažes, vremena ti treba za to,
A mene čekanje je ubilo.
Što ću ti sutra, ako sutra biti neće.
Tada možes donijeti mi samo cvijeće.

S tobom sam jutros ustao.
Ti samnom nisi.
Ti imas ljubav života.
A moja ti si.
Sve misli sto su se rojile.
Sa tvojima su se spojile.
A da ti i ne znas to.

S tobom sam mjenjao sjenu.
Stalno te prati.
Ako zalutas daleko.
Da meni te vrati.
Sve sto sam rukama stvorio.
U tvoje sam djelo pretvorio.
A da ti i ne znas to.

Oblačim kisno odijelo.
Da se na sasusim.
Jos minuta fali.
A da se ne srusim.
Oblacim plast od vjetra.
I tuge četiri metra.
Što mi se za srce primilo...
A da ti i ne znas to...

Ja sa svojih 12 tek sitnice znam
Učim se na njima, volim, opraštam.
Prilazim tom svijetu od odraslih ljudi
I kažem sebi, samo hrabra budi.

Ja sam svojih 12 želim biti ptica
Srce je volonter sa 1000 lica
Prilazim tom svijetu, neka se probudi
I kažem sebi, samo hrabra budi.

Neka bude mir ispod ovog neba
Jedan sunčan da, samo to nam treba
Da od njega napravimo još sljedećih 100
100 je lagan broj da bi se pomnožio.

Neka bude mir i neka nam traje
Osmjeh nek uvedu ko pod običaje
Ne treba nam puno, to bi bilo to
O kad bi svijet se složio...

Uspori korak, da te lakše pratim,
Zamjenit ćeš me nekim nepoznatim!
Neću stići u ovoj brzini
Tebi je sve - ne brini.

Otvori vrata da čujem što kažeš,
Bez da me slažeš i riječ da važeš.
Kao da pjevam sam na toj bini
Tebi je sve - ne brini!

Uspori taj film o našem životu
Možda će trajati duže.
I ono loše što nam se desilo
Pretvorit ću ti u ruže.

Uspori taj film, odmori se malo
Kad usporiš, prije ćeš stići
I ako padneš, manje te boli
I puno se lakše dići!

Neke zvijezde nikad ne zasjaje.
Neki ljudi traga ne ostave.
S tobom je bilo drugacije.

Neke ptice nikad ne odlete.
Neka vrata nikad se ne otvore.
S tobom je bilo drugacije.

A onda je zvijezda zasjala.
Da ostavi trag.
Pa ti vise nisam bio drag.

U trenu kad su poletjele
Ni ptice nisu pjevale.
Vrata su se otvorila sama.
I tebe je odvukla tama...

Sve sto sam vidio
Sve se izgubilo u casu.
Sve sto sam dotako.
Ostade na losu glasu.

Koga sam grlio.
Toga sam otjero u placu.
Ja uvijek bio sam.
Prst na okidacu.

I kako se obraniti od zla.
Losih ljudi i poganih jezika,
Kad ni ti ne vjerujes.
Kazes mi - pretjerujes.
Neki ljudi kada taknu dno.
Zaspu, sunce ih je opeklo.

Sinoć sam se zarakija,
Ajme šta alkohol prija.
Uspila je veče'
Misli' sam da neće.

Na rendes sam triba
U njenoj ruci šiba.
Udrit će me mala
Ispa sam budala.

A štaš, potrefilo se
Mogu se izvinit,
Nemoj mi se pinit!
Tokalo me je
Ajde, nemoj svirat
Ajmo prolongirat!

Ti nemoj mi bit fensi
Dušo, samo se ne tresi,
Uspit će i ovo
Uvik nešto novo!

Zar je moguće da unaprijed smo platili
Da nikad se kući nebi vratili.
Još se uvijek osjetim ko juda
I zbog krivnje tebe vidim svuda.

Zar je moguće, svi mi kažu da sam lud
Ne marim ja i nisam zabrinut
Da ću tebe ikada zaboraviti moći
Ni u to da ćeš jednom doći.

Gdje si kad me poprijeko gledaju,
Kad se tužne godine zaredaju,
Gdje si da ti javim gdje sam
Zaborav me neće, a trudio se jesam!

Uradio si to sto si morao,
Drugi takve srece.
Samnom imat nece.
Ja sam lastavica, ti ko orao.
Krilima mahnuo.
I bol udahnuo.

Al sad je dosta da i drugi cuju.
Skrivam plan da sve se cure obraduju.

Ne volim te na 100 nacina.
Mislis da si ti muskarcina.
Mislis da si ti za mene mjera.
Za tebe sam duso bombonjera.

Osvetu ces pamtiti za stalno.
Ostavljam te mali momentalno.
Idem dalje, dusa naprijed tjera.
Za tebe sam duso bombonjera

Vise ti ne vjedujem.
Lijevo se usmjerujem.
Tu cu lakse skrenuti.
I necu te spomenuti.

Ja sam ruskog dvora car.
Hallo liebling alles klar?
Snjegove sam gazio.
Granice sam pazio.

I tko si ti da ih porusis.
Nisi sunce da me sasusis.
Nit si strijela da me pogodis.
Niti mozes sve da odgodis.

Vrijeme je da se rastave.
Nevolja od nevolje.

Mislio sam, one tužne pjesme
Više me neće povrijediti.
I sad ih ponovo slušam
Al' teško ih je pobijediti.

Rasplamsalo se opet u srcu
Pa prelazi neke nove granice
Al' nigdje stajališta
Al' nigdje stanice.

I zato lutam dok snage ima
Kad ne bude, samo ću pasti.
Evo ide jedna nova zima
Ujest će me led, sa srcem srasti.

Navikao pa se i ne čudim
Što se sam sa sobom jutrom budim!

Hvala ti za sjetu na koju sam navikao.
Nizasto na svijetu ja je nebih mjenjao.
Hvala ti za moje zelene misli,
Razbijen svjecnjak i satove tame.

Hvala ti za beskrajna nerazumjevanja.
Šifrirane poruke u dva u noci.
Jos uvijek izbjegavam radosna buđenja.
Pridrzavam niti sto za te me kuju.

Ja sam se predao nekoliko puta.
Nisam ponosan na udio u svemu.
Al tvoje sam lice nosio pred svojim.
Da gledam u ono sto u mene nece.

Bijeda je svoje rasirila prste.
Ja uspravno prkos pokazujem svima.
Hvala ti sreco za sate higijene.
I ono nebitno sto bjese među nama.

Tako sam slab,
A necu ti priznati.
Dok u tebi je mrznje.
Ja cu bjezati...

Nešto mi govori da ćeš nestati,
I sve će u trenu mirno prestati.
Oblaci novi bacit će kiše
Ko djeca davno pred nas slatkiše.
Ti nećeš vidjeti gdje sam to stala
Ti nećeš čuti kad budem zvala
Jer i ja sam odustala.

Nešto mi govori da sve je varka
Znaj kopija ja sam, a ti si marka
U ovaj život trag svoj sam dala
Na svakoj misli, od srca hvala.
Nećeš me htjeti kad srce traži
To kod nas više, valjda ne važi
Pravo lice mi pokaži.

Ako me ne voliš pojasni
Što sreća oduvijek mi kasni
Problem je moj, moj nespokoj!
Da srce napokon sve sazna
Moja si pokora i kazna
Uspon i pad, ljubavnik, gad...

Kad nema smijeha, nema ni plača
Što te ne ubije, to te ojača,
Al' nije to tako baš
I ti to dobro znaš.

Kad nema cilja, nema ni starta
Pogrešan ulog, pogrešna karta
A sebe cijeloga daš
I ti to dobro znaš.

Ostalo mi samo lutati
Srce obuzdati, sputati
Al' to ne znam i neću
A umrijet ću...

Nekad ti je odgovarala kiša dok pada,
Nekad nam je odgovor na sve bila ,nada,
Nekad smo kroz pogled znali što će drugi reći
Kada smo dozvolili da nam sve stigne pobjeći.

Nekad bih te sanjao i ne bih se probudio
Nekad bih pobjedio, a ne bih se ni trudio,
Nekad smo planirali o nekoj daljnjoj sreći
Kada smo dozvolili da nam sve stigne pobjeći.

Umoran sam od traženja,
Umoran sam od gaženja,
Umoran od spašavanja duše
I suze me ove guše.
Dopusti mi dok još nisam pao
Da krenem dalje, dok nisam stao!

Da srce može bar na dva dijela
Što druga nije, ti si uspjela.
A sad mi braniš i da te gledam
Jednu za drugom ja praznim, redam.

Podijeli tugu, sreću pomnoži
Na mene jednom stavi, uloži
Ja nisam prorok al prognoziram
Uvijek sam znao koga da biram.

Ostani da te razuvjerim
Ostani jer ja to želim,
Uvijek si imala smisla za sve
Ostani noćas i poslušaj me
Pod slabim svjetlom tuge
Mi smo za duge pruge...

Duša navikla na hladnu sobu,
Ispod jastuka, ništa neće naći.
Još se nadam nekom novom dobu,
Izigran, za cijeli život kraći...

U mislima prevrćem tu dramu
Kidam želje pisane iz strasti,
Jednom sam te ostavio samu
Sad se tuga mojom srećom časti.

I navikneš se tako da tuga ime ima,
Živi kao sestra među umrlima,
Navikneš se tako bez mira i bez sna
Da moja tuga tvoja je, imenjakinja!

Rek'o si dobro,
Al nikad se više nismo sreli.
U vihoru bola
Čistu smo tugu za nas ispleli.

Prolaze dani
Al crte lica ne pamte sreću.
Ja isto dušo
Nikada tebe zaboravit neću.

Piješ li kavu i hladno mlijeko
Sanjaš li da ćeš otić' daleko
Košulju tvoju kratkih rukava
Čuvam da uvijek kraj mene spava.

Voljeti te nije lako
Ti to nećeš shvatiti
Netko uvijek nekog čeka
Da se može vratiti.
sanjati je san mi bio
Ma se nije ostvario...

Prijala bi mi pod nekim drugim svjetlom,
U nekom drugom gradu
Sa nekim drugim - ti.

I umivao bih se u svakoj kapi
S dahom Sahare koji nosi
Trunkom prošlosti jedne.

Nisam više naivan ni bezazlen
Nisam ogledalo ove zbilje,
Nisam sanjar koji te čeka.

Srce sam ostavio golubima gradskim
Da ga kljucaju, jer meni ne treba.
Ja ovako mogu i dalje...

Razdjelite sve moje halje sirotinjo,
Sirotinji to više znači!
Ja kišu ću navući na se'...

I vratit ću se korjenima svojim.
Upamtih otkud me pustiše u svijet
Koji me prihvatiti neće...

Rušilo nas vrijeme bezbroj puta
Branilo nam sve je sunca sjaj.
Al dva srca tužna, nezbrinuta
Pronaći će dom i zavičaj.

Od te šume betona i buke
Pobjeći ću, ti ćeš samnom poć.
Isprepleli mi smo hladne ruke
Vezali se kao dan i noć.

Ako živim, nek živim sa stilom,
Rođena sam da te uvijek pratim
Okiti me bijelim karanfilom
Dan današnji zauvijek da pamtim.

Reste điran u sto boja.
Na teraci jubav moja!
Čekala me večer cilo,
A mene je vino bilo
Zamantalo priko mire,
Pa u mene nima vire.

Jubav mi je moja bisna
Jer ja volim vina misna
Čekala me, nisam stiga
Već tri dana nisam liga.
Zamantan sam, nisam spava
Oprostit će jer je prava.

Oprostila sto je puta
Sto je puta bila ljuta.
Nek me kori za života,
Navikla je, ima mota.
A i ja sam, neka viče
To se nikoga ne tiče.
Samo mene, samo nje
Jer ide nam nabolje!

Nisan više oni isti
Život tako sve rasčisti.
Neki ljudi nestaju
Oni drugi ostaju.

Privarit se ne dan ja
Iman za to godina,
Tamo di ću poć
Malo će ih samnom moć.

Iden obać malo svita
Samnom putuje elita
Oduvik smo ovo tili
Oduvik smo jedno bili.

Na stolu su plan i mapa
Pamtit će se ova klapa
Zna se ko će, zna se di će
Iza nas će izrest cviće.

Da miriše da nas pamtu svi
Za elitu u mom kvartu - živili!

Što je sve od nas moglo bit
Ko se nada da'š me ostavit.
Da'š otić na drugu stranu svita
A ko mene za išta još pita.

Di smo sve to mogli jučer stić,
Danas će ti neko drugi prić
Ka gumicom izbrisan je dan
Ja ti više nisam potriban.

Aj se pravi bar još jedan put
Da ti drago za mene je čut.
Samo radi svita, nasmij se u faci
Pa me onda u škovace baci.

Neću skandal, neću grube riči
To nam poslin svega ne priliči.
Zavilo nas u crninu vrime
Ne znam za te, ma ja nemam s kime.

Šta je sve od nas moglo bit
Ali neće, sam ću ostarit...

Murtila je suva
Oće li opet niknit,
Ne čujen ni ćaću
Oće li na me' viknit?

Propale su skale
Zna san i po dvi vatat
Oće li se ikad
To staro društvo sastat?

Kad zaškuri, kad se smrači
Tuga mi se o srce zakači!
Ka da ništa nismo znali
Pa smo sime prosipali
Izile ga gladne tice
A nas odvele su stranputice.

Crno bile slike
Na novome ekranu
Ja bi gledat tija
Da zauvik ostanu!

Zalit ću murtilu
Da miriše ka prije
Zamislit ću sve da
Prominilo se nije!