Sewen

Okovan pozivima iz dubine uma,
Opasan hladovinom visokih šuma,
Bezoprezno šetam strmom stazom,
U društvu sa Stankom Vrazom.

I spajam spajalicama neka slova
Ipak sam ja čovjek staroga kova.
Trudim se kistom osmisliti dan
Al' taj je način već isproban...

Potonuo sam skroz
Gladan, gol i bos.
Ništa mi nije ostalo.
Ovo stanje mi je profesija postalo...

Lipe dane san izgubija
Danas niko nikom ne valja...
Život nas je isturpija
Ne znan di san jučer bija
Ne znan di san sta, šta počeja.

Šta to vrime nosi, vrag ga zna
A stoput san se puta izbeštima,
Život stalno podmetava
Nimaš voje, nimaš stava
S ovog mista sve je strava čista.

A ja ću opet pivat
Neka me čuje svit.
I neću samo zivat
To tako mora bit.

A ja ću opet pivat
Svakom u brke reć.
Čovik san, nisan riba
Nije me lako peć.

Ne dan se ja,
Vira me je uvik tirala...

Da mi je ko reka
Ono ća nisan zna.
Ja bi se spremija
Nisan o željeza.

Sve si ća neman ja,
Srca mog drugi dil.
Ti si ka čista svila
A ja san samo til.

Ja ću za te dignit glas
Borit ću se radi nas.
Ova starina još znade,
Oni osmjeh da ukrade,
Još san špirit
Neda mi se smirit!

Kuda me vjetar nosio ludi
Bolje da ti ne pričam.
Svašta o meni, rekli su ljudi
Da ništa ne osjećam
I da sam samo vjetar što divlja
Ostavi pustoš, vatru da tinja
Brzo se gasi
Idi sebe spasi.

Uzalud nudim ti zvjezdani sjaj
Rekli su pusti, rekli ne čekaj
Uzalud ruke ti pružam,
Ti mene nećeš za muža.

Noćas ću baciti sve na zadnju kartu
Noćas sam opet kao na startu
Ako izgubim, nek' vrag odnese sve
Al' ja sam rođen za pobjede!

Ja još sam čovjek koji te želi
U srcu to ne popušta
Tebi se nada, tebi veseli
A ti mu to ne dopuštaš.
Tebi sam samo vjetar što divlja
Ostavi pustoš, vatru da tinja
Vatra se gasi
Idi sebe spasi!

Propješačio sam mislima ideje
Nosio ti divlje orhideje,
Ljepota ljepoti da se klanja
U glavi tutnji i odzvanja.

Možeš li samo zamisliti to
Da smo blizu, a tako daleko,
Tebi je igra sa srcem u krvi
A ja izgaram i nisam ti prvi.

Ja ko val
Što sam obali bliže sve sam veći.
Padam na žal
I razbit ću se nasukan na srći.

Dodirnula me samo
I sad se ne poznamo...

Odakle vam pravo svirati
Došao sam u samoći biti.
Došao sam, samački ću pasti
Želim samo tugovati, piti.

Odakle vam pravo pjevati
Došao sam isprati tu bol.
Došao sam zaključati srce
Ne stavljajte mi na ranu sol.

Ja sve svoje noćas dijelim,
Jer život bez nje ne želim...

Tu sam stao, zaplakao
U srce je zakopao,
Umrijeti ću ove noći
Jer me tuga neće proći.

Moja pisma sva joj dajte
Pa u mene zapucajte,
Neka anđeo po mene sađe,
Da mi duša vječan život nađe!

Ma kome je do ljubavi u ova šugava vremena,
Kome treba muškarac i kome treba žena,
Preokupacija mi je sad jedna istina gola,
Nemam previše love pa kupujem polovna kola.

I sjest ću u auto pa put Irske da vidim zelene brege
Da popijem na kiši, zamislim Jamaiku i reggae,
Samo se želim osjećati, onako da mi je ravno sve
Jer stigao sam do dna i dalje ne ide....

Postali smo laka roba
Neprijatelji do groba.
Zbog glupe igre riječi
I što može tu bol da zaliječi...

Ja zvijezde sam ti nudio,
Za tobom skroz poludio
Zatrovala si me znam
Al' svejedno ja sve ti opraštam!

Nije lako novu ljubav naći
Kada dani postaju sve kraći
Kad su noći crnije i duže
I samo mi za pijanstvo služe!

Kako nas je samo tuga našla.
Ne snalazim se, ni ti se nisi snašla.
I prohujat će nam život samo
A da to i ne znamo.

Kako nas je samo tuga namirisala,
Ja tebe sam, ti mene si izbrisala,
Jer do sreće prolazi su tijesni
A da nismo toga svjesni.

Rastopit ću se kao santa leda,
Odvojit ću se, krenuti na put.
Tuga kao slagalica sjeda
Svaki put!

Kako samo pogoditi zna
Taj se dio slabo otapa!

Moja radost stane u 2 kune za slaju
I ovi običan dan.
Pa se beskonačno osjećam ka u raju
A dan je bezvezan.

Moja radost stane u fetu kruva i masla
I od sriće kipim.
A mlaka arja mi je za kožu srasla
Pa se lipim.

Sam sebi dođem presmišan
Pa pobisnim i onda se stišam.
I onda me prođe to "između" i bis
Pa bi moga skočit u vis i više
Jer mi se diše, jer mi se diše...
Sad si tu i nima te više...

Imam korumpirano srce,
Srce izdajnika, srce prokletnika,
Sitni prevarant, garant
E to sam ja!

Prodao sam se bez romantike,
I sad sam čista plastika postao
Kriv si što nisam ostao...
Svaljujem ti osjećaj...

Bio si bianco ček u ovim rukama,
Neprocjenjiva slika, koju sam cijenio
Sam si sebe u tren zasjenio
Glupane!

Dobro dosla u moje verse.
Čeka sam te stoljeće cilo.
Lezi na kauč, na topli žerse'
Oslobodi svoje tilo.

Dobro dosla, neka te smenom.
Sve puno je svitla, daleko od tame.
Tebe sam oduvik smatra ženom.
Koja je samo za me.

Tako ti pase moja ruka.
Kalup za tebe rađen.
Izgubljeni svit me vuka.
Sad sam pronađen.

I sad ću ostat ode.
Dok živ sam oću te gledat.
Bez tebe me u srcu probode.
Zato ću ti se predat.

Tišina me za ruku primila,
U mom kaputu je prezimila.
I sad me vuče za sobom van
A već sam naučen da nikom ne trebam.
Dogodilo se...

Tišina me za ruku primila,
I nije mi se ni izvinila.
Samo je došla, raskomodila se mazno
U navike ne vjerujem ni pod razno
Al' dogodilo se...

Ulice su uljudnije
Primjećujem svaku boju.
I više je - oskudnije
Pa mogu kroz bilo koju!

Nema loših ogovaranja
Samo zidovi i hladne ruke
Nema priče, nema varanja
I što je najbolje - nema buke!

Neće ljubav po naređenju.
I nisam sklon tom iznenađenju.
Ne mogu birati u čiji uć ću san.
Ni biti nasmijan, u stvari uplakan.

Ne može srce kada zakuca zbog nje.
Iz čistog mira da se smiri, zastane.
Ko boginja si misli prevarila sve.
Ja sve to znam al opet neću bez tebe.

Nema tu lošeg da u zraku pogineš.
Da padnem ti se uvijek za to pobrineš.
I ako preživim pa počnem hodati.
Ti ćeś mi opet stare laži prodati.

Nebo u boji lošeg vremena,
Ti mičeš ruku sa mog ramena.
Gore s visoka, vjetar je donio glas,
Pa je silinom razmaknuo nas.

Slika se muti, pogled odvraćaš.
Rekla si da se više ne vraćaš.
Gore s visoka, lavina je krenula,
Ti mene više ni spomenula...

Kako moram, tako mogu, hoću,
Jedino me malo stegne noću
Tada zvijezde nesanicu nude
Loši snovi traže dobre ljude!