Sewen

Nebo u boji lošeg vremena,
Ti mičeš ruku sa mog ramena.
Gore s visoka, vjetar je donio glas,
Pa je silinom razmaknuo nas.

Slika se muti, pogled odvraćaš.
Rekla si da se više ne vraćaš.
Gore s visoka, lavina je krenula,
Ti mene više ni spomenula...

Kako moram, tako mogu, hoću,
Jedino me malo stegne noću
Tada zvijezde nesanicu nude
Loši snovi traže dobre ljude!