Hvala ti za sjetu na koju sam navikao.
Nizasto na svijetu ja je nebih mjenjao.
Hvala ti za moje zelene misli,
Razbijen svjecnjak i satove tame.
Hvala ti za beskrajna nerazumjevanja.
Šifrirane poruke u dva u noci.
Jos uvijek izbjegavam radosna buđenja.
Pridrzavam niti sto za te me kuju.
Ja sam se predao nekoliko puta.
Nisam ponosan na udio u svemu.
Al tvoje sam lice nosio pred svojim.
Da gledam u ono sto u mene nece.
Bijeda je svoje rasirila prste.
Ja uspravno prkos pokazujem svima.
Hvala ti sreco za sate higijene.
I ono nebitno sto bjese među nama.
Tako sam slab,
A necu ti priznati.
Dok u tebi je mrznje.
Ja cu bjezati...
Post je objavljen 13.10.2015. u 18:46 sati.