OBLAČIĆ
Za tebe sam tek oblačić
A mogao bih ti sonijeti osmjeh Umjesto što nosim pitanje. Mi smo isplovili na pučinu A dočekalo nas nemirno more. "U krivo smo vrijeme rođeni!" To i nije puka izjava Jer sad kad je proživljavam Jasnija je poruka. Za tebe sam tek oblačić A mogao bih ti oteti strahove Pružiti sigurnost bez garancije, Al' bezuvjetnu, kako je zamišljam Kako piše u romanima. Ja sam ti lijek kojem ističe rok Al' vjeruj mi, djelujem još! Sva neiskustva koja sam prošao Prošao sam čekajući tebe. I sad kad si tu Svu silinu vode zaštitila je brana. Potopi me živote Da više ne sanjam ljubav! Za tebe sam tek oblačić A mogao bih ti biti za život. U neznanju će nam život proći. Meni s težinom u grudima, Tebi sa vječnim oprianjima! Da bar mogu ukrotiti krikove u sebi, Da se bar mogu ohladiti u vatri Ili tek zaspati riješen od uspomena Ovozemaljskog života.. Za tebe sam tek oblačić I strah me da ću se rasplinuti Da ćeš poslati vjetar na mene Da me se nećeš sjećati Bez da ti ostavim upute i mapu! Za tebe sam samo oblačić I tajna: Ostao bih.... |
< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |