Za tebe sam tek oblačić
A mogao bih ti sonijeti osmjeh
Umjesto što nosim pitanje.
Mi smo isplovili na pučinu
A dočekalo nas nemirno more.
"U krivo smo vrijeme rođeni!"
To i nije puka izjava
Jer sad kad je proživljavam
Jasnija je poruka.
Za tebe sam tek oblačić
A mogao bih ti oteti strahove
Pružiti sigurnost bez garancije,
Al' bezuvjetnu, kako je zamišljam
Kako piše u romanima.
Ja sam ti lijek kojem ističe rok
Al' vjeruj mi, djelujem još!
Sva neiskustva koja sam prošao
Prošao sam čekajući tebe.
I sad kad si tu
Svu silinu vode zaštitila je brana.
Potopi me živote
Da više ne sanjam ljubav!
Za tebe sam tek oblačić
A mogao bih ti biti za život.
U neznanju će nam život proći.
Meni s težinom u grudima,
Tebi sa vječnim oprianjima!
Da bar mogu ukrotiti krikove u sebi,
Da se bar mogu ohladiti u vatri
Ili tek zaspati riješen od uspomena
Ovozemaljskog života..
Za tebe sam tek oblačić
I strah me da ću se rasplinuti
Da ćeš poslati vjetar na mene
Da me se nećeš sjećati
Bez da ti ostavim upute i mapu!
Za tebe sam samo oblačić
I tajna: Ostao bih....
Post je objavljen 18.10.2014. u 14:24 sati.