Sewen

I opet nisam prošao test.
Ponestalo mi crnila pod noktima
Pa se mješaju tuga i bijes.
A ja u vrtlogu, podešavam misli
Kao da je to prekidačem moguće,
Kao da to znam...
Glupost nema granica!

Sve moje borbe protiv nepostojećih zakona
Grčem na suhom srcu
Prosljeđujem kroz nemir, u trncima prstiju,
Nekom tko bezuvjetnu vjeru ima
Ali me ne čuje!

Naviknut na kapljice sreće i ništa konkretno
Slabo opipljivi tragovi me prate
U stopu...
Ne okrećem se godinama za godinama
Da moj lelujavi svijet ne sruši druge.
Jer samo je dodir puknutog stakla dovoljan
Da ostavi pustoš
I krvave suze razrezanih zjenica...

Mislio sam
Ako izbacim dovoljnu količinu sjete
Iz ovog onemoćalog tijela
Da bit će bolje, da bit ću lakši
Da vratit ću se u normalu...
Al' temperatura raste svekim udahom
I steže se obruč oko grudi mojih
Ne popušta, ne popušta...

Nisamm muškarac, niti sam žena
Nisam ničije dijete!
Oronulog pogleda lordovski trpim
Jer ukazah čast gdje nema povratka
I stojeći izdržati moram
Do prekasnosti koja možda stići neće
Nikada....

(Možda...)